Prošle sedmice, u okviru „Baščaršijskih noći“, prekoputa sarajevske Vijećnice nastupilo je kultno „Zabranjeno pušenje“, s Davorom Sučićem, odnosno Sejom Sexonom na čelu.

Realiziran čovjek

Izvodili su svoje bezvremenske hitove, dok je publika s pažnjom pratila svaki njihov takt i tekst. Nakon ove, za mnoge magične rokenrol noći Sejo Sexon, Sarajlija sa zagrebačkom adresom, govorio je otvoreno za „Dnevni avaz“, dotakavši se kako tog nastupa tako i proteklih mjeseci, kada „Zabranjeno pušenje“ nije sviralo za publiku, pandemije koronavirusa, s posebnim osvrtom na vakcinaciju, planova, ali i rodnog Sarajeva.

- S obzirom na sigurnosnu distancu od 100 metara od publike, mislim da smo uradili najbolje što se moglo. Uspjeli smo se nekako povezati s publikom koja je nama uvijek 12. igrač. Zbog mjera je bila prilično daleko. To je jedna od situacija na koje nisam navikao, ali mislim da se ta kohezija desila, da su ljudi otišli zadovoljni. Ja sam se zaista potrudio koliko sam mogao u datim okolnostima - kazao je Sejo Sexon.

Kakvi su susreti s publikom nakon toliko mjeseci?

- Poželjeli smo se, mi i publika. U Hrvatskoj su bile te mjere, a sada uopće nema više nikakvih kontrola, ni maski ni ništa. Nisam sretan zbog toga, ali su se ljudi međusobno poželjeli. U Knin su došli ljudi s Korčule, Brača, iz Zadra, ma sa svih strana, pa i one botoksirane sponzoruše. Svašta je bilo, sada svi idu na sve. Toliko su se ljudi uželjeli druženja i koncerata da više niko ne gleda kakva je muzika, samo je daj da se izađe iz kuće, da bude veselja.

Čim su se počeli koncerti zakazivati, znali smo da se situacija popravlja. Još jedan dokaz koliko je muzika bitna u životu…

- Muzika je bitna, kako nije. Kako se ono kaže, osam sati spavaš, osam sati radiš, a osam se kulturno uzdižeš. Dakle, posvetiš se knjigama, muzici, televiziji... Čovjek, jednostavno, ima potrebu za tim, po tome se i razlikuje od ostalih živih bića.

Kako ste proveli period izolacije?

- Mi smo uglavnom snimali, dosta smo pjesama napravili. Imamo nekih 18 pjesama koje smo uradili ovih mjeseci kako nismo svirali. Posvetili smo se tome i to nam je mnogo pomoglo. Barem meni. Ja baš, osim muzike, ne radim ništa drugo i ta snimanja su meni bila psihoterapija. Pomoglo mi je da se osjetim korisnim, da sam realiziran kao čovjek.

To je materijal koji ćete objaviti, nadamo se, uskoro?

- Čekamo jesen da vidimo šta će biti, jer bi bilo glupo da radimo promocije, a da ne može prisustvovati više od 50 ljudi. Tako da osluškujemo šta će se desiti. I molimo Boga da se ovi idioti cijepe koji filozofiraju i oko toga prave problem. Mislim da bi sada, kada ima cjepiva, stvarno trebalo da to svi urade, ako ne zbog sebe, onda zbog drugih. I da napokon završimo s tom pričom, stvarno postaje već sve naporno.

Vakcina ima svugdje, a najmanje u BiH.

- Pa dobro, ali mogu se iz BiH cijepiti i u Srbiji i u Hrvatskoj. Ko želi, može doći do vakcina. Znam puno raje koja su se tako vakcinisala, dostupno je, nije to više veliki problem. Međutim, najveći je problem u glavi, što ljudi svoj neki animozitet prema vlasti ili prema politici prebacuju na ovu bitnu stvar koja se zove cijepljenje. Dosta njih nije vakcinisano, iznenađujuće puno. Tako da sam ja to počeo shvatati kao test inteligencije. Ove ljude koji se ne cijepe počeo sam lagano da brišem iz mobitela. Stvarno su to ljudi za koje mislim da čovjek s njima ne treba biti previše u kontaktu, da mu ne ''prenesu'' to svoje tupilo.

Perspektivan brak

Šta bi s roštiljem za „raju“? Najavljivali ste, ali niste organizirali…

- Nije bilo prilike. Zakuhalo se pravo. I mi smo se iznenadili kada su ljudi počeli da nas zovu i sada smo do kraja avgusta puni, odnosno naš raspored je pun. Ni mi nismo očekivali takav interes, ali, srećom, ima ga. Sada sviramo. Ima dosta posla ovo ljeto. Što je moju ženu vrlo obradovalo, da i ja ubacim koji dinar u kasicu.

A i da odmorite jedno od drugog poslije zatvaranja?

- I to, da. Isto kao ratno stanje, mnogi se brakovi raspadnu, više se ne može na fudbal, na kartanje, na koncerte i onda vidiš ustvari koliko je brak perspektivan.

Malo klišeizirano pitanje, ali ima li poslije toliko godina koliko ste na sceni razlike između nastupa u rodnom gradu i drugim mjestima?

- Ima. Ja sam stvarno svirao skoro 40 godina po raznim binama i scenama, odsvirao sam više od 2.500 koncerata i još postoji samo jedan grad u kojem nisam uspio da pobijedim tremu i nervozu, a to je Sarajevo. Sve čekam kada će to konačno da prestane, već sam ušao u ozbiljne godine, ali Sarajevo je još trema, još kao da je prvi put i to je ta razlika i boljka koju nikako da saniram.

Mi ćemo svirati doživotno

Rokenrol, je li živ ili mrtav?

- Vidjeli ste. Rokenrol možda nije muzika broj jedan među mladima. Ali nijedna muzika nije nestala, ni džez, ni klasika, samo je pitanje ljubavi i opredjeljenja. Ako zaista voliš muziku i ako živiš za svoju muziku, onda ti trendovi nisu prioritet u razmišljanju. Dok bude publike, dok bude ljudi koji žele čuti ovaj bend, mi ćemo svirati. Što se nas tiče, to će biti još dugo, doživotno.

Zahrđala je mašina

Nastup u Sarajevu je jedan od prvih za Vas i „Zabranjeno pušenje“ nakon rigoroznih mjera, kako u BiH tako u regionu i svijetu.

- Počeli smo nastupati prije mjesec i po, ovo nam je bio peti nastup, imali smo nekih nastupa prije Sarajeva po Hrvatskoj, išli smo i u Šabac i u Knin, a prije toga deset mjeseci nismo svirali. Ustvari, prije ovih nekoliko u posljednjih 16 mjeseci smo imali samo dva koncerta, još u devetom mjesecu prošle godine, kada je malo popustila ova korona u Hrvatskoj, taj oprez, mjere i strogoća. U vrijeme pandemije smo svirali dva koncerta, tako da smo tek sada, u šestom mjesecu, svirali prvi koncert nakon toga. Mogu ti reći da smo morali praviti probe, malo smo počeli da se gubimo. Mislio sam da će biti jedna ili dvije probe, a na kraju smo napravili pet. Što je najgore, ja sam bio najgori. Zahrđala je mašina.