Božo Vrećo (38), izvođač sevdalinki, u decembru će nastupiti u Sarajevu. Kako za „Avaz“ otkriva, koncert je zakazan za 24. decembar u Bosanskom kulturnom centru (BKC).

U otvorenom intervjuu govorio je i o dokumentarcu koji je nedavno snimao u Sarajevu s ekipom iz Španije, pjesmama koje su se otrgle iz njegove duše u nastajanju te sevdahu koji živi punim plućima i svim damarima.

Nadnaravna ljubav

- Vjerujem da će publika što prije doći do karata, čim budu puštene u prodaju, jer znate kako to biva s mojim koncertima u Sarajevu, uvijek je to nadnaravna ljubav - kaže Vrećo.

Nedavno ste u Sarajevu s ekipom iz Španije završili snimanje dokumentarca o svom životu i sevdalinci.

- Premijera je zakazana za 16. decembar u Barceloni i mnogo se radujem odlasku. Siguran sam da će to biti vrlo zanimljiva priča o sekvencama mog rada, utjecaju sevdalinke i preobrazbi kroz sve prošle epohe pod najvećim utjecajem Sefarda. Film je snimala i režirala španska produkcija „Kanaki films“ u saradnji s „Medikus Mundi“ organizacijom. Osim gradske zone, snimali smo i na lokacijama u Lukomiru te u bazilici Santa Maria del Mar u Barceloni.

Šta ih je najviše zanimalo, jeste li im otklonili eventualne predrasude o sebi i BiH?

- Sve ih je zanimalo, ali se svega nismo ni dotakli. Zapravo su veoma uživali i srodili se sa svime što Sarajevo i Bosna i Hercegovina dobrim dijelom jesu - gostoprimstvo, pjesma, izvrsna gastronomija, fenomenalna priroda i aspekti prošlosti unazad 500 godina koji su nam trebali za film, a iz mog su naučnog studijskog rada o ladino jeziku. običajima i poeziji tog doba. Pomno sam izabrao dijelove, uredio ih i sklopio u cjelinu za pjesmu „Maldiča“, koja će „ugledati svjetlo“ u decembru na premijeri filma.

Pandorina kutija

Jedna Vaša pjesma kaže “Moje srce Pandora je”. Je li Vaše pojavljivanje otvorilo Pandorinu kutiju na regionalnoj sceni?

- Itekako. Osvijestilo, doprinijelo i nagnalo drugačijim poimanjima, preoblikovalo i zapitalo šta je to sve sevdah, jer to, očito, nije bilo samo onih 20 pjesama koje su se ukrug vrtjele i prepjevavale. Autorski rad me potpuno obuzima i nadahnjuje, uživam u svakoj zapisanoj i otpjevanoj riječi, u metrici, melizmatici koju stvaram i osjećam kroz stoljeća... Ta Pandorina kutija je svadbeni dar po predanju, moj sahtijan, no u njoj na neki način moja vjerodostojnost sebi i muzici koju osjećam prevazišla je sve konzervativne stereotipe i ograničenja. Nadrastati u umjetnosti društvene barijere je konačna satisfakcija koju sam dosegnuo i mislim da je to taj tračak nade za sve druge koji žele živjeti svoj život i baviti se sobom i onim što žele na način kako to zaista svim srcem osjećaju. Ja to kažem i ovako: „Mračne ptice odletjele su iz Pandore, ostao je samo slavuj i njegov poj.

Kako uspijevate iznova biti potpuno drugačiji i donositi uvijek nešto novo?

- Sve me to zabavlja i čini iznimno sretnim. Morate uživati u svakom procesu toga što jeste i želite pokloniti drugima, sve su to vizure mene samoga kroz epohe, prošle živote i buduće vizije, sve je to vremeplov kroz moja osjećanja i kako ja zapravo vidim svijet i sebe u njemu. Prihvaćena dualnost mi u tome pomaže i samosvijest o njenoj važnosti. Tek potpuna sloboda rađa umjetnika.

Vrlo istančan ukus za sve opipljivo

Koliko je važno živjeti svoje ideale?

- Prevažno s prefiksom „pre“. U svemu čega se dotaknete, budite preemotivni, preiskreni, predani, tek tada volite sebe i, dakako, drugi vas osjećaju i vole. Budite iskonska ljubav i istu isijavajte. Izuzetno volim sve što je lijepo, esteta sam i veoma istančanog ukusa za sve opipljivo. Puno toga znam jer me interesira, a onda konstantno i čitam, učim i educiram se o nekim pomalo i zaboravljenim stvarima. Kada živite svoj san, onda stvarnos