Srbijanski pjevač Aco Pejović pozajmio je glas glumcu Milanu Mariću, koji je utjelovio legendarnog Tomu Zdravkovića u filmskom ostvarenju „Toma.
Pejović je otpjevao sve pjesme i potrudio se, kaže, da dočara Tomu što je najbolje mogao, da mu se približi i dotakne te njegove emocije.
- Dočarati Tomu baš onako kako jeste, nemoguća je misija. Bio je jedinstven sa svojim glasom, emocijama. Potrudio sam se da mu se što više približim, da makar dotaknem tu njegovu emociju. Gledajući reakcije publike, mislim da sam i uspio. Također, moja porodica, kumovi i prijatelji kao najstrožiji kritičari, ponosni su na mene – izjavio je Pejović u intervjuu za „Avaz“.
Otkrio nam je kako je došlo do saradnje s Draganom Bjelogrlićem i Željkom Joksimovićem, da li je kroz film „Toma“ naučio nešto novo, šta misli o glumi, gdje pjeva za Novu godinu, s kim se od kolega iz Bosne i Hercegovine najviše druži i koliko često dolazi u Sarajevo.
Koliko Vam znači što ste dobili priliku da u filmu „Toma“ pjevate sve pjesme Tome Zdravkovića?
- Toma je bio umjetnik na čijoj smo muzici pravili neke svoje priče, živote i ljubavi. Zbog toga sam neizmjerno zahvalan na prilici da otpjevam sve pjesme, odnosno da maestralnom Milanu Mariću pozajmim svoj glas u muzičkim dionicima.
Da li ste kroz film naučili nešto novo o Zdravkoviću?
- On je za mene oduvijek broj jedan, jer da bi pjevao njegove pjesme, moraš da osjetiš njegovu dušu i patnju. To sam znao, sad sam se samo i uvjerio u to.
Da li biste se voljeli okušati u ulozi glumca?
- Sjajno je baviti se umjetnošću bilo da je riječ o filmu ili muzici. Ipak, pristalica sam da svako u životu treba da radi ono što najbolje zna. Tako da, neka me u muzici.
S kojom biste se glumicom voljeli naći na setu?
- Ponosan sam na činjenicu da su naše glumice vrhunske umjetnice i ja ih ne bi dijelio.
Kako ste provodili vrijeme kada su vladale najstrožije mjere zbog pandemije koronavirusa?
- Provodio sam vrijeme s porodicom, sreća je pa nam je kuća dovoljno velika, budući da nas ima petoro plus dva psa, pa je svako mogao da nađe i trenutke samo za sebe. Čitao sam, gledao filmove koje sam propustio zbog svog posla, razgovarao sa ljudima s kojima se dugo nisam čuo. I odmorio sam se. Ali predugo sve ovo traje, nadam se uskoro povratku u potpuno normalan život.
Da li se promijenio Vaš pogled na život?
- Mislim da smo svi izvukli ogromnu pouku iz svega što se događalo proteklih godinu i po dana.
Već ste zakazali nastup za Novu godinu, bojite li se pogoršanja stanja zbog pandemije?
- Nemam bojazan, ali imam odgovornost. Nadam se da ćemo, uz poštovanje propisanih mjera o zdravstvenoj zaštiti, moći da u toj noći uživamo svi zajedno. I naravno, da budemo zdravi.
Planirate li dolazak u Sarajevo?
- Sarajevo je jedan od mojih omiljenih gradova, sretan sam da tamo imam dosta prijatelja. Hoću doći ću i jedva čekam da dođem.
S kim se družite od estradnih umjetnika iz Bosne i Hercegovine?
- Obožavam svoje kolege, volim da ih sretnem, da popričamo ili popijemo po čašu vina. Ako bi baš morao nekog da izdvojim, posebno koga volim i cijenim jeste Halid Bešlić. Volim Mirzu Selimovića i Amela Ćurića, sjajni mladi ljudi, vrhunski pjevači.
Kćerke Vam idu u muzičku školu kod kolegice i prijateljice Sanje Branković, koja je dala glas Silvani Armenulić.
- Moje Marija i Iva vole muziku, sjajno pjevaju i vole da idu kod Suzane. Iva je srednjoškolac i ima više vremena da se tome posveti, dok je Marija, iako izuzetno talentirana, više zauzeta obavezama oko studija na Medicinskom fakultetu.
Mnoge Vaše kolege objavljuju autobiografske knjige, da li Vi razmišljate o tome?
- Za sada nemam takvih ambicija, ali nikad ne reci nikad.
- Moja supruga Biljana je, nije tajna, od prvog dana moja podrška. Mnogo toga u životu postigao sam zahvaljujući njoj – ističe Pejović.
Kako je došlo do saradnje sa Željkom Joksimovićem i Draganom Bjelogrlićem?
- Mnogo volim Tomu i to znaju ljudi koji me slušaju. Pred kraj nastupa uvijek otpjevam nekoliko njegovih pjesama. To naravno zna i Željko i jednog dana me je pozvao i pitao da li bih htio da otpjevam nekoliko Tominih pjesama i došao sam, naravno. Otpjevao sam i tada mi je Željko, u svom stilu, onako duhovito kazao: ,,Vidiš, ti bi stvarno mogao jednog dana da postaneš pjevač, da snimiš album". Poslao je Bjeli snimke i obojica su se složili da je to to i počeli smo s radom.