Muzičar iz Bosanske Gradiške Jovo Jerković, poznat kao vrijedni čuvar lijevčanskih običaja i muzike, znalac na brojnim instrumentima, boem i humanista, snimio je pjesmu „Rijaliti“ zajedno sa poznatom grupom „Dubioza kolektiv“. 

Jovo kaže da je za nekoliko dana po svome sviračkom i muzičkom izletu u moderne teme i pjevanje postao popularniji nego za četiri decenije stalnih nastupa i pjevanja tradicionalnih pjesama, piše Blic.rs.

Jerković je počeo je svirati 1968. godine kada je sa bratom nastupio na svadbi, ali za svoj, kako kaže zvaničan početak bavljenja muzikom računa 1971. godinu kada je krenuo u Srednju muzičku školu u Sarajevu, gdje je svirao po kafanama i restoranima.

U najranijem životnom dobu čaroliju muzike i njenu ljepotu osjetio je svirajući frulu. U tome ga nisu spriječile mnoge nedaće, posebno zdravstvene.

- Imao sam devet operacija i kad mi je najteže i tu mi je gitara, prim, basprim, tu su i drugi instrumenti, harmonika… - ispričao je Jovo.

Bez vida je ostao u djetinjstvu, kaže od visoke temperature izgubio je lijevo oko, a ljekari su mu zahvaljujući operacijama malo popravili vid na desnom, na koje vidi manje od 10 posto.

- Jedino mi je drago što sam vidio da moja kćerka ima lijepu kosu, bolje sam vidio kada sam došao iz bolnice, tad kad mi srce nije puklo - kaže Jerković.

Njegovo bavljenje muzikom bilo je, smatra, neizbježno. Priča da mu je otac svirao usnu harmoniku, takozvane cicuge, a stariji brat već je bio afirmisan svirač bugarije, prima, basprima i gitare. Jovo je naučio muziciranje na 24 instrumenta.

- Sviram sve duvače, truba, trombon, saksofon, fagot, sve cjevaste instrumente klarinet, flautu, frulu, dvojnicu, žičane instrumente prim, basprim, bugariju, bas, berdu, šargiju… Čak sam 1973. godine osvojio prvo mjesto u Kaknju na takmičenju šargijaša Centralne Bosne – prisjetio se Jerković, koji je ponovo dospio u sferu medijskog interesovanja.

Muzika mu je, kaže mnogo pomogla, očuvala njegovo mentalno zdravlje. Sa društvom, tamburašima Vase Kneževića sastaje se svakog četvrka u Domu penzionera u Bosanskoj Gradiški gdje sviraju do kasno navečer.

Najviše voli balade, pjeva ono što narod traži, na repertoaru ima oko 3.000 pjesama.

- Najviše volim basprim i sve žičane instrumente, a gitara je tako lijepa, setna, ona ima dušu - priča Jovo.

Zahvaljujući muzici, proputovao je skoro cijeli svijet. Sa prijateljima muzičarima svirao je na desetinama humanitarnih koncerata i učestvovao na brojnim festivalima, sa kojih se uvijek vraćao sa nagradama.

– Dao sam krv 53 puta, učestvovao u mnogim humanitarnim akcijama, mislio na druge više nego na samoga sebe. Izgradio sam dvije, a potrošio četiri kuće. I, nije mi žao ni zbog čega. Ostvario sam svoj san. Odškolovao kćerku, a danas se radujem druženju sa unucima. Sretan sam, muzika je moj život učinila lepršavim, lijepim, uzbudljivim – priča Jerković.

Svirao je Jovo sa velikim muzičkim imenima, od kojih posebno izdvaja Zvonka Bogdana, sa kojim mu je, kako kaže, bila najveća čast da se upozna i zasvira.

– Tokom svih ovih godina, svirao sam sa mnogo uvaženih muzičara poput Miroslava Ilića, Dobrivoja Topalovića, Bokija Miloševića, Harisa Džinovića, Nede Ukraden i mnogih drugih – kaže Jovo koji se bavi i komponovanjem.

Osim što je svirao sa vrsnim muzičarima, Jovo je obučavao, kako tvrdi, više od hiljadu mladića i djevojaka.

– Neki od njih su nastavili da se bave time, neki su otišli nekim drugim putevima. Raduje me da se mladi i dalje žele baviti muzikom, ali nažalost, toga je sve manje – konstatuje Jerković, muzičar koji se odavno obilježio muzički život Lijevča i okoline.