Aleksandar Sanja Ilić i grupa “Balkanika” pobijedili su na Beoviziji i sa pjesmom “Nova deca” predstavljat će Srbiju na Eurosongu, koji se u maju održava u Lisabonu.
Sjajni kompozitor Sanja Ilić (67), koji je komponirao brojne hitove za pjevače s ovih prostora, a potpisuje i muziku za filmove i teatar, priznao nam je u ugodnom razgovoru da mu je neizmjerno drago što je pobijedio te da se raduje nastupu na evrovizijskoj sceni.
Dotaknuo se i svoje bogate muzičke karijere, a prisjetio se i saradnje s Vajtom, Kemalom Montenom, Jadrankom Stojaković...
- Osjećam se fenomenalno, jer se sve, nakon sedam mjeseci rada cijele ekipe i svih naših saradnika na pjesmi, završilo na najbolji mogući način, da ne kažem onako kako smo i sanjali. Iako iza sebe imamo toliko uspjeha, koncerata i pjesama i neko bi kazao da ova pobjeda nije ništa za nas, to je za nas velika stvar. Naš višemjesečni trud na kraju nije bilo uzaludan – kaže Ilić.
Bolji svijet
Bili ste favoriti i na kraju ste uvjerljivo pobijedili.
- Posebno mi je drago da smo dobili maksimalan broj bodova i od žirija i od publike. Drastična razlika je između nas i drugoplasiranog. Zaista se radujem, jer u životu, kad nešto želite da se desi i onda, ako bude tako, tada nema većeg zadovoljstva. Uvjerljiva pobjeda neće nas uljuljkati za dalje. Znamo da je to velika stvar, ali očekuju nas tek brda i planine koje treba osvojiti.
Ko su danas “Nova deca”?
- To bi, možda, bolje mogla da objasni moja supruga. Ona je, također, pisala ovu pjesmu. Željela je da uradimo nešto što će biti misija “Balkanike”, a to je da se osvrnemo na djecu koja dolaze, koja će biti ljepša, pametnija i obrazovanija. Zajedno s njima, treba da napravimo bolji svijet, jer je to, ustvari, i poruka naše pjesme.
Koliko Vam znači to što ćete se pojaviti i na evrovizijskoj sceni?
- Prije svega, to su širom otvorena vrata za evropsku scenu. To je najveće muzičko takmičenje na svijetu, pogotovo sad, kada učestvuje i Australija, a vjerujem da će se i Amerika brzo priključiti. Ipak je Evropa centar svijeta i centar muzičkih dešavanja. Odlazak na Evroviziju svima nam mnogo znači i zbog toga što ćemo Evropi i svijetu predstaviti muziku koja ima influenciju i obilježje dijela Evrope odakle dolazimo, a to je Balkan. Mislim da muzika Balkana mora zauzeti svoje mjesto, kaje već imaju sad, recimo, grčka, španska ili ruska muzika.
Pobijedili ste u kostimima bh. dizajnerice Selma Berisalić Starfinger.
- Selma nas je spasila u posljednji moment. Nismo znali šta ćemo. Imali smo jednu groznu varijantu. Selma i moja supruga su velike prijateljice, a kad je zvala, mislili smo da je u Americi ili Sarajevu. Srećom, bila je u Beogradu. Odmah smo se našli i na kraju nam je napravila fenomenalne kostime, a naše pjevačice su izgledale kao najljepše princeze iz bajke. Osim pjesme i pjevanja, i vizuelni utisak vrlo je važan.
Slađana i Dado
Da, to kažete zato što Vam ovo neće biti prvo evrovizijsko iskustvo.
- Prvi put sam bio na našem nacionalnom izboru, koji se održavao u Skoplju, kad sam imao samo 16 godina. Pjesma “Baj, baj” dobila je sve nagrade, ali zahvaljujući jednom Sarajliji, čije vam ime u ovom trenutku neću otkriti, nisam pobijedio. On je mislio da se Evropi ne možemo predstavljati sa stranim imenom, iako su poslije mnogi sa stranim nazivom pjesme odlazili na takmičenje. Drugi put sam ipak pobijedio i 1982. s grupom “Aska” predstavljao Jugoslaviju.
Mnogi pamte “Princezu”, koju ste Vi komponirali.
- Ta je priča svima dobro poznata. Slađana Milošević i Dado Topić maestralno su na Jugoviziji otpjevali pjesmu i ona je jedina te godine bila ta koja je trebala na Evroviziju. Ali, desila se ta jugoslavenska kuhinja. Poslije su je mnogi proglašavali duetom 20. stoljeća.
U bogatoj karijeri sarađivali ste i s brojnim bh. muzičarima i pjevačima.
- Na prvom mjestu bih izdvojio svoju drugaricu Jadranku Stojaković. Mi smo čak radili i jedan duet “Protiv nas su svi”. Ona je, naime, pjevala jednu moju pjesmu na “Beogradskom proleću”, a kad je trebalo da se snimi ploča, bilo je planirano da to otpjeva Vajta. No, on se nije pojavio na snimanju, a producent me je nagovorio da ja otpjevam. Na kraju, jednog dana su me zvali s Televizije Sarajevo i tražili da snime pjesmu u studiju. Umjesto Vajte, pjesmu smo otjevali ja i draga Jadranka. Na nju ostaje zaista velika uspomena.
Radili ste i s Kemalom Montenom, Čolom, Gabi Novak, Terezom Kesovijom...
- Dolazio sam u Sarajevo i kad sam radio s našim Kemom, koji mi je, također, bio veliki prijatelj, a pisao sam i jednu festivalsku pjesmu za Davorina Popovića.
