Oni koji prate „Grandovo“ muzičko takmičenje „Nikad nije kasno“ nisu mogli, a da ne zapaze, nastup Pere Miloša iz Čikaga.
I izuzetno jakoj konkurenciji Miloš je uspio da se od nekoliko stotina takmičara plasira među najbolje. Jer da to nije tako, ne bi se našao među najboljima i tako plasirao u polufinale tog muzičkog takmičenja.
Pero je porijeklom iz bugojanskog sela Kandija. Život je bio takav da ga je odveo u Njemačku, a život nakon te zemlje nastavio je u dalekom Čikagu. Ali nikada nije zaboravio svoju BiH, rodno mjesto, grad... Nije zaboravio ni prijatelje.
Jedan od njih je i pjevač i biznismen Franjo Franjić Kokan, također iz Bugojna. A, i jdan i drugi nikada, bez obzira što su daleko od granica svog rodnog mjesta, nisu zaboravili pjesmu, muziku... Ne kaže se bez razloga: „Kroz Bosnu kad ideš, ne pjevaj“. Baš i njih dvojica, kvalitetnih vokalnih sposobnosti, primjer su da se baš u BiH najbolje pjeva.