Darko Rundek(65) primjer je čovjeka koji ne dozvoljava da vanjske okolnosti utječu na njegov život. Naprotiv, on se trudi kreirati mikrosvijet po svojoj mjeri i to mu prilično dobro polazi za rukom.

Godinu, koju mnogi žele zaboraviti što prije, legendarni muzičar okončao je izdavanjem novog albuma „Brisani prostor“, kojeg relevantni muzički kritičari smatraju Rundekovim najboljim djelom u karijeri. A, šta je sve Rundek u decenijama, koje su prohujale, napravio od novotalasnog doba i „Haustora“ pa do dana današnjeg, teško je pobrojati. Uglavnom, to su sve muzičke poslastice.

Negativan test

Potpisnica ovih redova tačno prije godinu radila je s Rundekom intervju u Sarajevu uoči njegova dva sjajna koncerta u kultnoj „Slozi“. Niko tada nije ni slutio da nam je ostalo tek još nekoliko sedmica „normalnog“ života i da, nakon toga, nikad više ništa neće biti isto kao što je bilo.

Pandemija koronavirusanašu planetu je uzdrmala iz temelja, a te tektonske promjene Rundek je promatrao iz jednog malog mjesta na otoku Braču, gdje je i nastao „Brisani prostor“. Ipak, mjesto ga nije držalo beskonačno dugo te se otisnuo u Francusku, odakle je dao ekskluzivni intervjuu za „Avaz“.

U vrijeme pandemije koronavirusa i zatvorenih granica, uputili ste se u Francusku. Kako je izgledalo to putovanje od Hrvatske do Francuske? Jesu li nove okolnosti utjecale na ljepotu Francuske?

-    Pripremio sam negativan test na COVID-19, na engleskom, s pečatom, isprintan u tri primjerka, ali me nitko za njega nije pitao. To je lijepa ruta, Ljubljana - Venecija - Verona - Đenova, pa sam prespavao u hotelu u Savoni. Fin hotel, u luci, niske cijene - vansezonske i pandemijske. Poslije osam u Savoni - pustoš. Ni pasa.

Francuska je velika i raznolika zemlja, lijepa sa i bez korone. Ja sam sad u pokrajini Cevenes, brdovit kraj iznad Provanse. Ima veliki nacionalni park u blizini. Sudjelujem u životu jedne kolektivne farme, koja, osim što se većinom sama prehranjuje, proizvodi kruh, zimnicu i pivo za van. Sve organsko.

Posljednji put smo razgovarali prije godinu, uoči Vaša dva sjajna koncerta u Sarajevu, i ne slutivši da je pred nama bilo još tek nekoliko sedmica onoga što smo smatrali “normalnim” životom. Koliko je korona promijenila Vaš život privatno, a koliko, prema Vašem mišljenju, svijet?

-    Privatno, srećem manje ljudi sa nekim novim refleksima distance. A što se svijeta tiče, on više nije mogao nastaviti kamo je krenuo, iscrpljujući život na ovoj ograničenoj planeti pa je korona prvi, sad već svima vidljivi, znak urušavanja koji je u toku. Vežite pojaseve. Slijećemo, a nigdje piste!

Unutarnji glas

Nedavno ste proslavili 65. rođendan. Kako gledate na godine i s kakvim emocijama razmišljate o starosti?

-    Još sam u dobroj formi, ali znam da me ne čeka bolja. Imam dojam da vidim šire i mirnije. Polako odlaze s ovog svijeta ljudi koje sam poznavao.

Godinu 2020. ste ispratili s “Brisanim prostorom”. Kako je publika, u ovim pandemijskim uvjetima, primila nove numere?

-    Ljudi koje znam, kritičari i oni koji se javljaju preko društvenih mreža odlično su primili album. Mahom ga svrstavaju u vrh onog što sam dosad objavio. Kažu da im zvuči svježe i nadahnuto. Da otvara nove atmosfere i pitanja.

Kazali ste da je “Unutarnji glas” prava najava ovog albuma. Koliko Vi vjerujete svom unutarnjem glasu? Kako ga uopće čuti?

-    Unutarnji glas je glas znanja. Kad znaš trenutno, bez posredovanja misli. Uz određenu odlučnost i disciplinu i poznavanje stanovitih principa, možemo ga češće čuti, jer je on stalno tu i nikad ne prestaje pjevati.

Muzički kritičari koji prate Vaš rad skloni su tvrdnji da je “Brisani prostor” Vaš najbolji album. Prema mom mišljenju, veoma je teško vagati umjetnička djela, kako zbog vremena i okolnosti u kojima su nastajali, tako i zbog umjetnika, jer niko od nas nije isti čovjek koji je bio, recimo, prije 5, 10 ili 20 godina. Šta kažete Vi?

-    Makar se čovjek donekle mijenja, postoji konstanta, koja se može pratiti upravo uz pomoć tih promjena. Ne znam da li je najbolji, ali znam da smo napravili nešto što zaslužuje pažnju.

Vidjet ćemo...

Kako se danas u hiperprodukciji svega i svačega, pa tako i muzike, dolazi do slušalaca?

-Pa, valjda, tako da mu ponudiš nešto što si stvorio sa žarom i predanošću, u vjeri da, ako se tebi čini zanimljivo i lijepo, činit će se i njemu. I onda sa podjednakim žarom i kreativnošću tražiš put prema onima koje bi to moglo zanimati. Koncerti, mediji, društvene mreže... Vidjet ćemo kako će to ići u novom svijetu.

Šta mislite, kakva budućnost čeka prostor bivše Jugoslavije?

- Slična kao i za sve druge prostore.

Pandemija vizavi politika

U svjetlu pandemije, koliko su politička dešavanja postala relativna ili možda nisu?

-Ne znam. Lijevo-desna ili nacionalistička su, stvarno, nebitna u odnosu na globalne prijetnje, ali da bismo na te prijetnje odgovorili bez kaosa i bezakonja nužne su velike promjene, za čiju realizaciju će trebati mnogo političkog takta. Preći sa kulta rasta na kontrolirani, smanjivanje; sa masovnog uvoza na lokalno; sa eksploatacije prirode na poštovanje, povezivanje i traženje ravnoteže, neće biti jednostavno ni lako.

Top 5

Pet, prema Vašem mišljenju, najznačajnijih pjesama ex-yu rok-scena?

1. „Mi nismo sami“    

2. „Pristao sam bit ću sve što hoće“

3. „Sunce“

4. „Kao da je bilo nekad“

 5. „Rusija“.

Evo, ovako iz rukava, drugi put bi bilo drugih pet.