Selma Bajrami važi za jednu od najatraktivnijih pjevačica u regionu. Gdje god da se pojavi publiku oduševljava stasom i glasom. Ova pjevačica je dokaz da osmijeh na licu može iza sebe nositi veliku tugu.
Pred Selmom su dani odluke. Nakon što joj je za vrijeme korone oduzeto starateljstvo nad sinom Darisom, Selma se kao lavica bori da svog jedinca vrati u svoj zagrljaj. U februaru na sudu u Austriji ima ročište za starateljstvo nad sinom.
Ona je za „Avaz“ iz Beča govorila o ovoj bolnoj temi, ali i o muzici, lažnim prijateljstvima....
Ipak, krenuli smo od laganijih tema.
Najveća podrška
Objavili ste nedavno novu pjesmu. Znači li to da Vaša publika može očekivati uskoro album?
- Da, naravno, imala sam namjeru da radim album, ali s obzirom na to da sam nestrpljiva kao i moja publika, planiram da svaki mjesec ili dva izbacujem po jednu pjesmu, kao i spot. I onda na kraju da to kompletiram u cjelinu. Ali nikada se ne zna, ja sam osoba koja uvijek radi po osjećaju, vodi me intuicija kako mi u tom momentu dođe tako i uradim.
Kako Vam je počela 2023. godina, kakve su Vam želje i planovi?
- Želim da mi se moj sin vrati, to mi je najveća želja. Samo da budem zdrava, jaka i da mi se moj sin vrati. Ročište za starateljstvo je u februaru i nadam se najboljem. Treniram, molim se Bogu, vodim zdrav način života. Najveća podrška su mi majka, otac, sestra, brat i moji prijatelji, a naravno i moja armija fanova koja je uz mene.
U februaru imate ročište za starateljstvo nad sinom. Kako to podnosite, koliko je taj proces utjecao na Vas?
- Jako teško to podnosim, na društvenim mrežama se družim s obožavateljima. Kroz nastupe akumuliram svu tugu i ne smijem sebi dopustiti da previše razmišljam o tome jer bi to utjecalo na mentalno zdravlje.
Živite u Beču, da li Vam nešto nedostaje iz Bosne?
- Tačnije, ja sam u donjoj Austriji. Bukvalno tri kilometra od Beča. Najviše mi nedostaje druženje s mojom familijom, jutarnja kafa, razgovori i majka mi najviše nedostaje. Sve ih jednako volim, ali za nju sam najviše vezana. A u Beču imam jednu prijateljicu. Nemam želju za druženjima nakon svega šta mi se izdešavalo i svih izdaja od strane ljudi koji su mi bili bliski. Radili su mi iza leđa, sarađivali sa suparničkom stranom koja meni želi loše i ne razmišlja o dobrobiti djeteta, nego samo meni da se sveti, i sve vrijeme to radi preko djeteta. Svi ti ljudi koji su bili oko mene više nisu i, hvala Bogu, to sam očistila oko sebe, tako da je ostalo samo ono što treba da ostane.