Legendarni bh. automobilista Sead Alihodžić preminuo je u Liježu u 77. godini.
Rođen u Sarajevu 29. novembra 1946. godine, Sead je kao vozač AMK Željezničar Sarajevo bio višestruki prvak Jugoslavije i automobilista godine u Jugoslaviji, te nakon uspjeha u Formuli Super V, krenuo je među najbolje vozače svijeta, nastupajući na trkama Britanske Formule 3.
Alihodžić je krenuo u svijet automobilizma s nekih dvadesetak godina. Prvo je tu bio NSU, nakon toga je vozio BMW, pa Alfu Romeo s kojom je Sejo postao prvak Jugoslavije.
Prije toga je Alihodžić postavio rekord na brzinskom ispitu "Dugi Trebević" od 21 km, na Rallyju Bratstvo Jedinstvo 1975. godine, Sarajevo-Beograd vozeći legendarnu Volkswagen "bubu" grupe 2.
U tada tradicionalnoj anketi za izbor Automobiliste godine u Jugoslaviji za 1975. godinu Seada su novinari izabrali za uvjerljivo najboljeg. Godine 1976., Sead je krenuo u sklapanje ekipe i tima s kojim će nastupati u Formuli 2. Potpisani su ugovori s fabrikama Optima iz Modriče i TAS iz Sarajeva, međutim, tada je kupljen ipak nešto stariji bolid s kojim Sead nije mogao parirati najboljima.
Radilo se o bolidu MARCH 742 BMW s kojim Alihodžić vozi na Hockenheimringu, u Italiji (Autodromo di Vallelunga, Mugello), Portugalu (Estoril), Francuska (Pau). Negdje u pola sezone, Seadov tim se raspao, pa je pravljen novi "Sead Alihodzic Racing" s kojim će privesti sezonu kraju. Godine 1977., Alihodžić ostaje u, kako se to obično kaže, jednosjedima, ali vozi nešto što se zove serija "Formule V".
Vozilo se u Zagrebu, Sarajevu, na autodromu "Glavica" kraj Slavonske Požege, na vojnom poligonu "Beranovac" kraj Kraljeva.
Alihodžić je bio drugi u ukupnom poretku, Mladen Gluhak je imao bod više. Sead nije odustajao, a status velike zvijezde zvanično je potvrdio 1978. godine. Projekt je bio daleko kvalitetniji, radilo se o Britanskoj Formuli 3. Ovaj put Sead potpisuje sponzorski ugovor samo s kućom "Optima" dok je britanski Roy Kennedy team bio zadužen za kompletnu tehničku podršku, računajući i bolid March 773 Toyota.
Sead se tada našao u društvu Nigela Mansela, Nelsona Pikueta, Stefana Johansona, Dereka Varvika, Geofa Brabama, Tifa Nedela, Andre De Cesarisa.
U prvoj utrci na kultnom Silverstoneu Sead je bio deveti, što je njegov najbolji rezultat na međunarodnoj sceni. Na sljedećoj (staza Thruxton Circuit, Andover) Sead odustaje. Nažalost, već u sljedećoj utrci dogodila se velika nesreća. Opet je bio u pitanju Silverstone. Na službenom treningu Alihodžić je teško stradao kada je njegov bolid probio zaštitnu ogradu pri čemu ga je komad stuba nosača ograde udario u glavu i razbio zaštitnu kacigu.
Takmičenje je odmah prekinuto a dežurni liječnik je pregledao Seada koji je bez svijesti, u teškom stanju prebačen tek do Northamptona jer prema procjenama u tom trenutku do Londona ne bi preživio.
Šest dana je ostao u komi, opravak je bio dug i težak, Sead se više nikada nije vratio za volan, ne samo nekog trkaćeg, već automobila uopće.
