Devetnaestogodišnja Sorraja Salihagić nedavno je postala članica Ženskog košarkaškog kluba Željezničar. Sorraja je još kao djevojčica pobijedila u najtežoj utakmici života pošto je imala poteškoće u razvoju noga.
Ljekari joj ne vjeruju
- Noge mi se nisu dovoljno razvile i ljekari su govorili da se tetive trebaju rasjeći kako bi se gornji dio razvijao normalno. Kada sam zaigrala košarku, ljekari su ostali u čudu. I danas mi neki ljekari ne vjeruju da igram - kaže mlada Sorraja, koja je košarku počela trenirati s pet godina u klubu Rin.
Sorraja iz svojih poteškoća crpi pozitivnu energiju i sigurno korača ka ostvarenju svog sna.
- Sama sam sebi dokazala da i s takvim poteškoćama mogu dostići više u životu sa željom i radom. Iz takvih poteškoća crpim pozitivnu energiju da uspijem u ostvarivanju svog sna. Bila sam najmlađa u timu, ali to nije bila prepreka za mene. Naprotiv, gledala sam na to kao prednost, jer sam imala priliku učiti od starijih i iskusnijih saigračica - ističe Sorraja, kojoj je prva utakmica bila upravo protiv sadašnjeg kluba za koji nastupa.
Želi igrati za reprezentaciju
Za kratko vrijeme Sorraja se izborila za mjesto u startnoj petorci i sada je među najboljim pointerima sarajevskog kluba.
- Slobodno mogu reći da sam zadovoljna, ali uvijek kažem da može bolje i težim ka tome. Na svakoj utakmici želim dati svoj maksimum i atmosfera u ekipi je zaista na zavidnom nivou. Imam tu sreću da se ekipa sastoji od djevojaka koje mi nisu samo saigračice, već i prave prijateljice - naglašava košarkašica Željezničara, koja ima za cilj da stekne što kvalitetnije iskustvo da bi jednog dana zaigrala za reprezentaciju BiH.
Sorraja smatra da je ženska košarka u BiH zapostavljena.
- Činjenica je da se ženskoj košarci u BiH ne daje značajnija pažnja. Nadam se da će se to uskoro promijeniti - mišljenja je Sorraja Salihagić, kojoj je Real Madrid omiljeni klub, a uzor američka košarkašica Maja Mur (Maya Moore).
Trening s dječacima
Mlada košarkašica Željezničara, koja trenutno pohađa četvrti razred Srednje građevinsko-geodetske škole u Sarajevu, ispričala nam je i zanimljivu anegdotu sa svojih košarkaških početaka.
- Kada sam počela trenirati u Rinu, prvo su dječaci imali trening, pa onda djevojčice. Pošto sam dolazila na trening s bratom, kada su se dječaci poredali u vrstu, i ja bih stala s njima misleći da je moj trening. Dječaci su mi govorili da idem, a ja nisam htjela izaći iz reda. Da bi smirio situaciju, trener me poslao u kafić po oca da mi on objasni da ja ne mogu s dječacima trenirati. I dan-danas kada sjedim s bratom i ocem, otac se sjeti toga - uz smijeh nam priča mlada košarkašica, kojoj je porodica najveća podrška u životu.