Nominacija Mirze Delibašića za košarkašku Kuću slavnih u Springfildu jedna je u nizu lijepih vijesti za bh. košarku ove godine.

Najboljem bh. sportisti svih vremena tamo je odavno bilo mjesto, smatra legendarni Bogdan Boša Tanjević (74), Kinđetov nekadašnji trener u sarajevskoj Bosni, s kojom su 1979. godine zajedno stigli do historijskog naslova prvaka Evrope.

Iznad krmaluka

- Očekivano, ali je strašno lijepa vijest. Ja to gledam šire od bosanskohercegovačke košarke. Srećom je bio naš Tuzlak, Sarajlija, Bosanac, Jugosloven... Vremena su takva da mi sad dijelimo sve to. Meni su i Divac, i Kukoč, i Rađa i svi ostali, moji. Oni su iznad ovog krmaluka. Mirza Delibašić je iznad svakog krmaluka, kojim je rasturena jedna ozbiljna zemlja, gdje smo svi bili jedna braća, u ove male smiješne, tragične zemljice – kazao je Tanjević za “Dnevni avaz” i dodao:

- To je nagrada za njegov život, priznanje njegovom kompletnom životu, ljudskom i sportskom, a naravno da znamo kome najviše pripada – Tuzli, Sarajevu, Bosni i Hercegovini i onoj staroj zemlji koju je on volio, koju sam i ja volio, a koja se nažalost raspala.

Zadovoljstvo i tuga

Tanjeviću je najviše žao što Mirza ovo sve nije doživio.

- Nažalost posthumno. On je to zaslužio i mnogo ranije. Mnogi igrači iz naših krajeva su zaslužili prije nego što su izabrani, ali ipak smo mi vanamerički prostor i u Americi se prvo gleda na one koju su pred očima. Nikome nije dodijeljeno to zvanje bez zasluga, taman posla. Meni je žao što on to nije doživio, da on sad ima onih svojih 68, kako bi to bilo lijepo i koliko bi još dugo mogao da uživa u tome. Na to mislim, na taj prsten koji bi nosio na ruci... Što Krešo Ćosić nije nosio taj prsten, a njih su dvojica nekako braća po mnogo čemu, najviše po dobroti. Imali su nažalost skraćen život i jedan i drugi, strašno... – ispričao je Tanjević, koji je žalostan koliko i sretan.

- Sve skupa to proizvodi zadovoljstvo, ali ujedno jedan ogroman napad žalosti i tuge. Mislim da će i čitava javnost u cijeloj bivšoj Jugoslaviji biti obradovana ovom viješću. Mirza je jedini protivnički igrač koji je bio omiljen svugdje, pa i u Zadru, koji je bio najteži teren za sve protivnike ko god bi došao tamo. To bi bilo urlanje, zviždanje... On je bio jedini koji je imao aplauz i za vrijeme i poslije utakmice. To je bio najveći ispit – zaključio je popularni Boša.

Doprinos trenera

Odlazeća godina će zlatnim slovima ostati upisana u historiju bh. košarke. Košarkaši BiH izborili su plasman na Eurobasket, kao i košarkašice, koje su potom stigle do povijesnog petog mjesta.

- Očigledno imamo komande na oba mjesta. Nećemo se lagati. Uvijek zavisi mnogo od trenera. Doprinos trenera je tu enorman, obojice naših selektora koji su izvukli najbolje i postigli jedan veliki rezultat. To je u svakom slučaju jedna od ovogodišnjih lijepih vijesti za bh. košarku – istakao je Tanjević.