Košarka je opet u modi. KK Bosna je proteklog vikenda osvojila Kup Mirze Delibašića, dok se reprezentativci naše zemlje pripremaju za utakmice kvalifikacija za Eurobasket s Kiprom i Francuskom.
S kim je bolje porazgovarati o uspjehu „Studenata“ i selekciji BiH od Nenada Markovića, čuvenog plejmejkera sarajevske ekipe, a pogotovo selekcije BiH.
Legendarnog Nenu uspjeli smo dobiti između treninga, a on je bio raspoložen za razgovor. Pogotovo nakon velikog uspjeha voljene mu Bosne.
- Vjerujem da nije puno ljudi očekivalo da ćemo onako lako pobijediti Igokeu, koja je godinama već stabilan abaligaš. Nadali smo se da bi mogli pobijediti, ali stidljivo. Momci su odigrali fenomenalnu utakmicu, čak i bolju nego u finalu protiv Širokog. U finalu obje ekipe su bile već istrošene fizički. Ipak, bila je kvalitetna, borbena utakmica. Pravo finale, rekao bih, sa puno preokreta i egalom do posljednjih pet minuta kada je Bosna prelomila utakmicu. Pozitivno sam iznenađen i sretan što je Bosna osvojila Kup – započeo je Marković za „Dnevni avaz“.
Povratak u vrh
Oni koji su gledali utakmicu, bilo u Skenderiji ili ispred malih ekrana, vidjeli su da još tinja vatra kod apsolutne legende, koji je nekoliko puta bio blizu da „uskoči“ u teren.
- Nije to baš zbog sudijskih odluka. Oni su obavili dobar posao. Vjerovatno su nas sve ponijele emocije. Svima nama je stalo da Bosna osvoji Kup, prvi trofej poslije 14 godina. Najviše zbog momaka koji rade i zbog stvari koje se godinama dešavaju oko Bosne – kazao je Marković.
Osvrnuo se Neno i na situaciju u evropskoj košarci, kao i o tome da li se Bosna može vratiti u vrh.
- Vidimo da budžeti u regionu kod ekipa poput Zvezde i Partizana nisu nikad bili veći. Isti slučaj je i kod drugih ekipa. Većina euroligaških ekipa ima budžet od preko 15 miliona eura, što je za BiH misaona imenica. Opet, vidimo da i druge ekipe u regionu imaju velike budžete, poput Budućnosti i Cedevita Olimpije. Za ozbiljnu priču se treba napraviti ozbiljan plan i budžet. Bosna treba prvo napraviti nekoliko koraka, poput dolaska preko druge lige do ABA lige, a u međuvremenu da se napravi jedan kvalitetan program od minimum četiri godine i da se obezbijede sredstva, te da se zna koliko će se budžet povećavati skladno sa rezultatima – istakao je naš legendarni plejmejker.
Dovoljno dobri
Nije moglo proći i bez da se spomene selekcija BiH, koju očekuje početak kvalifikacija za Eurobasket.
- Generalno mi je Kipar nepoznanica. Nije ih godinama bilo na nekom ozbiljnom nivou, u smislu da igraju Eurobasket. Sada su uključeni jer su domaćini. Oni su ekipa koju će svi iz grupe trebati pobijediti, jer bi poraz od Kipra bio veliki minus ususret mečevima sa velikim protivnicima, kao što su Francuska i Hrvatska.
Francuska ima veliki broj igrača u Euroligi i Eurokupu. Mnogo mladih igrača, pošto su godinama dominirali u omladinskim selekcijama. Uvijek su u samom vrhu. Blagi su favorit kad je ova grupa u pitanju, ali isto tako mislim da niko nije nepobjediv, kao što smo dokazali već u kvalifikacijama za Mundobasket. Bit će malo teže jer nema Halilovića i Robersona, koji su bitni igrači. Mislim da imamo dovoljno dobrih igrača da se možemo spremiti i bez kompleksa igrati protiv njih – rekao je Marković, a onda se osvrnuo i na selekciju Hrvatske:
- U sljedećem ciklusu igramo protiv Hrvatske. Pobjeda je tu jako bitna, jer se može stvoriti krug ove tri reprezentacije. Može odlučivati kolika je razlika. Sve će se sabirati, svaka utakmica i svaki poen će biti bitan.
Novi igrač
BiH će nedostajati Roberson, a kako je i sam rekao, dobro bi nam došao jedan igrač na toj poziciji.
- Mislim da bi o tome više mogli znati ljudi zaduženi za to. Poznajem Robersona jako dobro. Pošten je i čestit momak, ne vjerujem da kalkuliše. Međutim, on već ima godina i problema s povredama. Vjerovatno sad više misli na svoju karijeru, nego na reprezentaciju BiH. Imamo mnogo igrača koji mogu igrati s loptom u ruci, iako nisu klasični plejmejkeri. Možda se treba napraviti konfiguracija na terenu, ali to je do selektora i šta on misli. On bolje to zna jer radi s tim momcima i zna šta mu je najpotrebnije. Sigurno je da bi na toj poziciji dobro došao jedan kvalitetan igrač - rekao je Marković.
Početak u Sasariju
Sada i sjajan trener, Marković je od sredine januara na klupi velikana - Dinama iz Sasarija. Kaže, još se navikava na novu sredinu.
- Italijanska liga se promijenila u posljednjim godinama. Ima mnogo ekipa sa velikim budžetima. Samim tim i mnogo veće mogućnosti da dovode bolje igrače. Prije svega, mislim na Brešu, Veneciju, a o Virtusu i Milanu da ne pričam. Tu je i Napoli, koji predvodi poljski selektor Igor Miličić, kao nova sila. Ekipa je ovu sezonu igrala slabije u domaćem prvenstvu, imali su problema s povredama i nekim bitnim igračima. Ušli su u negativniji ritam nego inače. Ja sam na klupi tek tri utakmice, a već smo imali teške utakmice na strani protiv Milana i Tortone. Uspjeli smo upisati pobjedu kući protiv Kremone.
Ambicija je da ne uđemo u paniku što se tiče opstanka i da priđemo plej-ofu, što je više moguće. Raspored nam je težak, ali vidjet ćemo. Volim planirati od utakmice do utakmice. Od mene se nije tražilo ništa spektakularno, niti su imali nenormalne zahtjeve. Bitno je da se vidi reakcija ekipe i da se dobro radi, te da obezbjedimo miran kraj prvenstva uz mogućnost eventualne borbe za plej-ofa – istakao je Marković.
Velike razlike
Sa košarkaškim genijalcem poput Nene ne možete, a da ga ne "operete" pitanjima. Riznicu znanja, kakva je naš legendarni košarkaš, za kraj smo upitali u čemu se najviše razlikuju dosadašnje lige u kojima je vodio klubove i italijanska Lega Basket Serija A.
- Italiju mogu uporediti s Francuskom, gdje sam radio i gdje je izuzetno bitno da imate ekipu koja mora biti atletski spremna, da igrate u visokom ritmu. U turskoj ligi je veliki profil kvalitetnih stranaca, skupih igrača koji prave razliku. Većina trenera igra samo sa strancima, turski igrači igraju jako malo. U Grčkoj su uvijek bili domaći igrači bitni. Oni su uz strance pravili razliku. Svaka liga ima prednosti i mana. Kad ste tamo, upoznate igrače i način igre i vidite na šta liči. Grčka košarka je ličila na rovovsku bitku, francuska je više igra na otvorenom terenu, dok je u Turskoj bitno sve. Italijanska liga je kvalitetna. Mora biti puno taktike i igrači znaju igrati. I veterani i mlađi razumiju košarku, znaju naći rješenja. Tome treneri mnogo pridodaju značaja. To je ono što sam vidio u ovom periodu - objasnio je Neno Marković za "Avaz".
Moj mlađi brat
Neno je u karijeri nastupao s mnogim velikanima, ali kao član Olimpijakosa dijelio je svlačionicu s tada golobradim mladićem Jorgosom Printezisom (Georgios), koji je kasnije izrastao u legendu ekipe iz Pireja.
- Jorgos je faktički moj mlađi brat, moje dijete. Živio je blizu mene, bio je još klinac. Nije imao auto, pa sam ga ja vozio često na treninge i vraćao kući. Što se kaže, letio je preko table, ali je tada još bio mlad, tek priključen prvom timu. Nije puno igrao te godine. Olimpijakos je te sezone bila čvrsta ekipa s iskusnim igračima. Znali smo kako se pobjeđuju utakmice. Došli smo na korak do Final Foura, odnosno da izbacimo Barcelonu s Pešićem, Bodirogom, Fučkom, koja je kasnije postala prvak Evrope – kazao je Marković.