Ljubitelji španske košarke posljednjih sezona mogli su primijetiti veoma dobru igru Unikahe, prvenstveno u domaćem prvenstvu, a onda i u Ligi prvaka, koju su osvojili prošle godine.
Od početka su uspjeli napraviti niz od devet pobjeda, te u međuvremenu osvojiti i Superkup Španije, pobijedivši madridski Real u finalu.
Jedan od vođa velikana iz Malage sigurno je proslavljeni bh. košarkaš Nihad Đedović, koji već treću sezonu s velikim uspjehom nastupa u dvorani "Jose Maria Martin Carpena“, odnosno domu Unikahe.
Ususret novom derbiju, onom s Barcelonom, za "Dnevni avaz“ govorio je Nihad Đedović.
Pretendovanje na sve trofeje
- Od početka sezone nemamo nijedan poraz. Što se tiče forme, zadovoljni smo. Naravno, imali smo i povoljniji raspored što se tiče španske lige. Igrali smo protiv četiri ekipe iz donjeg dijela, a sad ćemo vidjeti u sljedećem periodu. Najbitnije je da smo zdravi i ciljevi su najveći. Treća godina kako je ekipa zajedno i pretendujemo da igramo sva finala – započeo je Nihad Đedović za "Dnevni avaz“.
Uprkos mnogo manjem budžetu nego klubovi koji nastupaju u Euroligi, ekipa iz Malage ne prepušta ništa slučaju.
- Mislim da je Unikaha jedina ekipa koja se izdvojila da može pomrsiti račune tim velikim ekipama. Sa svim okolnostima i sa Euroligom, sa kalendarom koji je pun euroligaškim ekipama, mi smo to najbolje znali iskoristiti. Isplatilo se držati manje-više iste igrače tri godine. To je samo dalo pozitivan rezultat i sada se nalazimo u trenutku da se može reći da smo konkurenti Realu i Barceloni. Našom zaslugom, ali tu je potrebno i malo sreće – kazao nam je proslavljeni bh. košarkaš.
Od Bosne, preko Barcelone, do Bajerna
Mnogi se sjećaju kakav je "bum“ izazvao odlazak tada 16-godišnjeg Nihada iz redova Bosne u giganta poput Barcelone. Kako je i sam kazao, to mu je i olakšalo povratak u Španiju, jer se smatra domaćim igračem.
- U svojoj ekipi moraju ekipe imati četiri Španca, dok je u Ligi prvaka da moraš imati pet domaćih igrača. Ja važim kao domaći igrač. Ovdje sam prošao mlađu selekciju Barcelone, odnosno juniorski staž. Pa, eto, sa 16 godina potpisati za Barcelonu iz Košarkaškog kluba Bosna je i dan danas ogromna stvar. Ne znam da li je iko više poslije to uradio. Musa je iz Cedevite još otišao u NBA. Kada pogledamo unazad, sjajno odrađen posao. Naravno, iza toga stoji puno rada i truda. Sjećam se igranja za kadetsku selekciju, pa igranje sa prvim timom. Znao sam da imam četiri treninga u danu – prisjetio se Đedović.
Naravno, pričati o karijeri našeg košarkaša bez pominjanja Bajerna, gdje je ostavio neizbrisiv trag, bilo bi uzaludno. Dovoljno govori podatak da je Nihad postao najbolji strijelac u historiji kluba.
- Devet godina u Bajernu u najboljim igračkim godinama, gdje sam uživao i na terenu i van terena. To se osjetilo na utakmicama. Iza sebe sam ostavio nekoliko trofeja, i dalje sam najbolji strijelac u historiji kluba. Vežu me samo najljepše uspomene. Bilo je zadovoljstvo i čast igrati za Bajern. Ali i kad si navijač jednog kluba, svaka pobjeda i svaka titula ti je duplo draža. Sazrio sam kao osoba, u igračkom smislu, ali i privatnom životu. Bajern i Minhen su mi puno dali – istakao je naš košarkaš.
Život u Malagi
Đedoviću na kraju ove sezone ističe ugovor sa Unikahom, a on se nada da će ostati još nekoliko godina, iako smatra da je rano govoriti o tome.
- Završava mi se ugovor ove godine. Vidjet ćemo šta će se desiti. Još uvijek je možda rano o tome govoriti. Imam sjajne odnose sa trenerom i cijelom ekipom. U ovom trenutku sam najstariji igrač i pružam dobre partije, ali ne samo ja. Moja želja je da produžim ugovor i ostanem. I zbog profesionalnog i zbog porodičnog života. Snašli smo se super u Malagi, život je odličan. Nikad se ne zna šta nosi budućnost, funkcionišem na principu iz dana u dan, ali ako Bog da poklopit će se kockice – rekao je Đedović.
Kako godine prolaze, pa se posljedično bliži i kraj karijere, neizbježno je bilo pitanje o povratku u Bosnu.
- Nije isključeno da se vratim. Karijere sportaša su se promijenilo. Sada se to odužilo. Ja u ovom trenutku još uvijek ne razmišljam o povratku. Ako osjetim da više ne mogu da igram u najjačoj evropskoj ligi dva puta sedmično, razmislit ću o drugim opcijama. Siguran sam da otkad je Bosna započela ovaj projekt prošle godine da ide ka tome da bude na starim stazama – kako ja želim, kako Sarajevo kao grad treba i očekujem Bosnu i u Ligi prvaka, gdje igra Igokea, što će dovesti još publike u dvoranu i gdje će Bosna biti kao jedan brend još popularniji – kazao je.
O reprezentaciji
O svim dešavanjima i odlaskom iz reprezentacije pisalo se nadugo i naširoko. Sve je više-manje poznato, barem s jedne strane. Nihadova se, nažalost, nikad nije čula. A potpisnik ovih redova je to ukratko nazvao – previd s jedne strane i neshvatanje s druge.
- Sjajno ste rekli - previd s jedne i neshvatanje s druge strane. Prošao je taj period, vrlo turbulentan za mene, ali je i dan danas ostala ta mrlja i za života će ostati. Međutim, život ide dalje. Pokušavaš da ojačaš poslije svega. Ja kad pogledam svoju reprezentativnu karijeru, mogu samo biti ponosan – dva evropska prvenstva, ko zna koliko kadetskih nastupa, ulazak sa 16 godina u reprezentaciju, igranje s vrhunskim igračima koji su tada bili moji možda ne idoli, ali igrači s kojima želiš dijeliti parket. Što se toga tiče, ja sam prezadovoljan. Imao sam priliku igrati pred našom publikom u Sarajevu, Cazinu, Tuzli i osjetio sam sve to. Samo me vežu najljepše uspomene. Igranje za reprezentaciju je nešto najljepše što igrač može da doživi – kazao je Đedović.
S obzirom da je govorio sa velikom emocijom o selekciji, zanimalo nas je da li mu nedostaje igranje:
- Pa šta znam, promijenilo se sve to. Nije to više da čekaš ljeto, pa ćemo se skupiti i da odigramo sve to. Sada se sve pomiješalo. Igrači koji dolaze tokom sezone da igraju za reprezentaciju, dolaze da se čuvaju, da se ne povrijede. Nije to više ta draž. Ja sam uvijek volio da igram za reprezentaciju. Ko kaže da igranje za reprezentaciju nije najljepši osjećaj, taj laže. Kad izađeš pred našu publiku sa našim dresom, to je nešto najljepše što može da se doživi. Ali kad igraš bez interesa, samo sa čistom ljubavi.
Kobni Litvanci
Uprkos svemu što se dešavalo, Đedović je bio član možda i najnesretnije generacije u historiji reprezentativne košarke. BiH je jedina sa omjerom 3-2 ispala, dok se dešavalo u godinama prije i poslije da reprezentacije s mnogo slabijim prođu grupu. Riječ je o Eurobasketu 2013. godine i najtežem trenutku za mnoge što se tiče sporta u našoj zemlji.
- Vjerujem mi da bih slagao kad bih rekao da sam prebolio taj meč. Mislim da to niko nije prebolio. To je bilo fantastično iskustvo. Mi smo bili tako dobra klapa, tako smo se dobro družili cijele pripreme i prvenstvo, imali smo koheziju. Ne znam ko da nam je došao, mi bi ga, žargonski rečeno, „satrali“. Žal postoji za prvom utakmicom i za Latvijom. Mi smo trebali to da pobijedimo. Kasnije smo se morali vaditi i na kraju nismo uspjeli. To mi je žao. Latvija je bila ta kobna za nas u prvoj utakmici. Misleći da će to sa pola gasa moći, a onda smo naletjeli na tvrdo i nikako nismo uspjeli da se restartujemo, to nas je i koštalo na kraju. Nije to ova današnja Latvija. Tad je bilo ono na početku: „Ma ja, Latvija, dva-tri dobra igrača“, pa su nas pregazili. Kasnije smo se dizali, protiv Litvanije je nedostajala jedna-dvije odbrane, jedan-dva napada. Ipak, to je super iskustvo, koje igraču i čovjeku ostaje za života i znam tačno iz dana u dan šta se dešavalo u Jesenicama. Slike su u glavi, kao da je jučer bilo – sa sjetom je govorio Đedović.
Za kraj, porazgovarali smo i o ključnim mečevima sa selekcijom Hrvatske, koji očekuju „Zmajeve“ u decembru.
- Ove dvije utakmice su ključne u borbi sa Hrvatskom za to drugo mjesto. Francuska će, čini mi se, biti prva. Bit će teško u zavisnosti ko se bude odazvao. I kod nas, kao i kod Hrvata. Čujem već da će Hrvatska da pozove iskusnije igrače poput Tomića (Ante, op. a.) da pomognu. Mi moramo vidjeti da se svi igrači odazovu. Međutim, vidim da imaju problema i sa naturalizovanim Amerikancem, da još uvijek nisu našli zamjenu. Ta pozicija plejmejkera, koja je možda i najbitnija, ostat će upražnjena. Ne znam, očekujem najbolje. Pratit ću, naravno. Ako budu došli kod Hrvatske euroligaški igrači, nama samo Musa može da dođe. Bit će to veliki problem za nas. Opet kažem, specifično je igrati tokom sezone, zamijeniti klupski dres onim od reprezentacije. Ima tu još faktora. Nadam se da će imati dobra dva dana i barem jednu dobiti sa više razlike – zaključio je Nihad Đedović razgovor za "Dnevni avaz“.
