U doba zadnjeg romantičnog nogometa, kako volimo nazivati razdoblje s kraja 90-tih i prvih desetak godina novog milenija, bilo je igrača koje smo obožavali i “mrzili”. 

Recimo, Pipo Inzagi (Pippo Inzaghi) je u svojoj genijalnosti bio toliko iritantna pojava da su ga jedni štovali, dok ga drugi nisu mogli smisliti, piše Index.

Voljeli ili mrziti

Dejvid Bekam (David Beckham) “koji samo centrira” - ista stvar. Ili si ga obožavao ili ga nisi mogao podnijeti. 

No bilo je i igrača koje smo bespogovorno i neizmjerno cijenili, bez obzira na klub. Ima ih mnogo, ali prvi mi na pamet padaju Ronaldo, Zidan (Zidane), Ševčenko, Raul, Ronaldinjo (Ronaldinho) i - Kaka.

Nije to bilo današnje vrijeme, kad momčad u sezoni ima deset igrača koji zabijaju preko 30 golova. Smatralo se čudom zabiti 25, a kada iz vezne linije, s polušpice, neko zabije 20 i doda upola toliko asistencija, taj nosi status božanstva. 

Baš to je bio Kaka, danas 35-godišnjak koji je sinoć odigrao zadnju utakmicu za Orlando siti u MLS-u. Nije još objavio službeni kraj karijere, ali to je - to. Nakon što je prije nekoliko dana Andrea Pirlo rekao “dosta”, Kaka je komentirao da ni on više ne uživa u nogometu kao prije, da ga boli cijelo tijelo te da će on Pirlovim stopama vrlo brzo. 

Ne bude li nekog prevelikog obrata, nešto više od 25.000 gledatelja na stadionu u Orlandu moći će reći da su zadnji put gledali jednog od najboljih igrača našeg doba. Karijera mu možda nije završila na najbolji način, porazom 0:1 od nekog tamo Kolumbusa, no to je bio put koji je Kaka odabrao.

Prema mnogo toga, Brazilac je bio atipičan nogometaš. U njegovo vrijeme diskotekama diljem Evrope drmali su teški “partijaneri” poput Ronaldinja, Adrijana i Vijerija, vozili su se bijesni automobili, alkohol je tekao u potocima, a svako toliko mogli ste ih vidjeti s drugom manekenkom. Kaka je, pak, sve do prije dvije godine bio oženjen Karolinom Seliko (Carolina Celico), s kojom je bio od 15. godine, nije ga se moglo vidjeti nigdje izvan terena i stadiona, a svi svoju energiju je, osim na nogomet, usmjeravao na vjeru, kojom se namjerava baviti nakon karijere. Na terenu je bio ubojica dječjeg lica.

U nogometnom smislu, bio je amalgam svega. Nevjerojatno brz igrač, strašnog udarca za kojeg si imao dojam da u svakom trenutku zna ko gdje stoji na terenu, što radi navijač u 25. redu tribina, kakvo će biti vrijeme sljedeće dvije sedmcie, kako će se kretati cijena nafte, a kad bi se našao oči u oči s golmanom reagirao bi poput Ronalda, nepogrešivo i neumoljivo. 

Sve je moglo drukčije i puno tragičnije završiti kad je imao 18 godina, da mi se kralježnica pomaknula milimetar više nakon što je pao u bazenu. Slomio ju je, prve crne prognoze govorile su da neće više hodati, no Kaka se oporavio i više nije tratio vrijeme. Čudesno ozdravljenje cijeli život je pripisivao Bogu kojem su bili zahvalni i navijači Sao Paula, u čijem dresu je u tri sezone upisao 59 nastupa i 29 golova i došlo je vrijeme za Evropu.

Legenda kaže - Real

Legenda kaže da ga je želio i Real, ali navodno su imali nekakav problem s njegovim nadimkom. Rikardu Izeksonu dos Santosu Leiteu (Ricardo Izecson) nadimak je dao mlađi brat i koji je kao klinac teško izgovara Rikardo pa je to više zvučalo kao “Kaka”.

No, Silviju Berluskoniju (Berlusconi) ništa nije smetalo. Izvadio je 8,5 miliona eura i brže bolje kupio Kaku dok a) neko u Sao Paulu nije shvatio da mali vrijedi barem dvostruko više i b) dok se ne javi neko s boljom ponudom. Ipak, Milan se tih godina nije odbijalo i nevjerojatni Brazilac došao je u zvijezdama nakrcanu svlačionicu na San Siru. 

Kafu (Cafu), Maldini, Ševčenko, Gatuzo (Gattuso), Nesta i ekipa sigurno ne bi bili prvaci da nije bilo Kake, njegovih 14 golova i četiri asistencije i milion “predasistencija” i ključnih dodavanja, iz čega su se kasnije rađali golovi. Da nije bilo “one” uzvratne utakmice protiv Deportiva u kojoj je Milan prosuo 4:1 sa San Sira, otišao bi Milan možda i do kraja u Ligi prvaka. 

Bez naslova evropskog prvaka ostao je i 2005. kad je Liverpul okrenuo 0:3 na poluvremenu, ali pravda je ispravljena 2007. kad je, tada najbolji nogometaš na svijetu osvojio Ligu prvaka, Svjetsko klupsko prvenstvo, evropski superkup i Zlatnu loptu. 

Kaka je posljednji nogometaš koji se ne zove Kristiano Ronaldo (Cristiano) ili Lionel Mesi (Messi) koji je dobio titulu najboljeg nogometaša na planetu.

Florentino Perez, koji je vjerojatno razbijao glavu dok je gledao kako Kaka hara Evropom u crveno-crnom dresu, dobio je Kaku 2009. godine za tada rekordnih 70 miliona eura. Više od 55.000 navijača došlo je na predstavljanje na Santiago Bernabeu, no Kaka nikada nije u Realu ponudio ono što je pokazivao u Milanu. A krenule su i povrede. Na kraju prve sezone u Madridu morao je na operaciju koljena, zbog čega je izbivao osam mjeseci. Kad se vratio, razbolio se na još nekoliko sedmica, no u sljedećoj sezoni bio je fantastičan.

Real je osvojio naslov s rekordnih 100 bodova, uz Kakinih pet golova i devet asistencija, u Ligi prvaka je briljirao, no Real je ipak ispao u polufinalu od Bajerna. Sljedeće sezone, Real je bio drugi, uslijedilo je još jedno razočaranje u Evropi, ovaj put protiv Borusije i Kaka je u avgustu 2013. objavio da odlazi iz Španije. Iako je u dresu Los Blancosa odigrao puno odličnih utakmica, nije to bio onaj Kaka koji je rasturao u Milanu a i, ruku na srce, imao je već 31 godinu. 

Odlučio se vratiti u Milan u kojem se ponovo povrijedio, ali to je više bio emotivni povratak u klub koji mu je i kojem je on sve dao, nego što je Brazilac više mogao pridonijeti Milanovim rezultatima i uslijedio je transfer preko bare.

- Oduvijek sam želio igrati u SAD - rekao je Kaka prije potpisa za Orlando siti, iako je bilo jasno da je puno više od toga želio sedam miliona dolara godišnje plaće, čime je postao najplaćeniji igrač u ligi. Kaka nije toliko rezultatski podigao Orlando, nije ni mogao jer je konkurencija bila puno jača, no zauvijek je ljudima na Floridi usadio ljubav prema nogometu. Zbog njega je stadion Orlanda bio pun na gotovo svakoj utakmici, svi su željeli vidjeti tog tipa koji je žario i palio Evropom, a sad nogomet igra u njihovom dvorištu. I dobro da jesu, jer neće tako skoro imati priliku gledati takvog igrača.

Kaka je možda i posljednji “živući” primjerak svoje vrste. Nije bio dobar kao Mesi ili Ronaldo, niko nije tako dobar. No Kaka je zadnji nogometni romantik koji je sport koji volimo igrao na potpuno drukčiji način od onoga što imamo prilike gledati danas. Bio je uvijek korak ispred protivnika, nekad je bio i korak ispred svojeg vremena i u svojim najboljim godinama bio je nevjerojatno dobar. 

Mi nešto stariji imamo u glavi većinu njegovih poteza iz ovih videa, neke smo čak gledali i uživo. 

Vi, mlađi čitatelji, pogledajte njegove poteze i divite im se. Jer ovakvi se više ne rađaju...