Godina na izmaku bila je neobično okrutna nogometna godina, nekoliko istinskih legendi ovog sporta odigrale su posljednju utakmicu, ali kad čuje koja su nas velika imena napustila ove godine, prosječnom nogometnom romantičaru moglo bi eksplodirati srce od tuge.
Oleksandar Šolkovskiji (Ukrajina)
Legenda ukrajinskog nogometa bila je na golu kijevskog Dinama Oleksandar Šolkovskij od 1994. godine bio je na golu ukrajinskog kluba i s 42. na leđima odlučio je objesiti rukavice o klin. U karijeri je 14 puta bio prvak svoje zemlje i otići će u historiju kao jedini golman koji je odbranio sve penale u raspucavanju, piše Germanijak.
Filip Lam (Philipp Lahm) (Njemačka)
Najpametniji igrač kojeg je trenirao, tvrdi Gvardiola. Nogometni genijalac, kaže Joakim Lev (Joachim Low), a kad ta dvojica to kažu za nekoga, znači da je riječ o posebnom igraču. Mnogi ga smatraju najboljim desnim bekom svoje generacije, čak triput biran je u najbolju momčad SP-a (2006., 2010. i 2014.), a u karijeri ima dva najvažnija nogometna trofeja, Ligu prvaka i Svjetsko prvenstvo.
Skot Parker (Scott Parker) (Engleska)
Još jedan koji je izdržao dvije decenije profesionalne karijere. Započeo ju je kao 17-godišnjak u Čarltonu (Charlton Athletics), a završio u Fulemu tekuće sezone. Kroz karijeru je uglavnom igrao veznog igrača, ali pred kraj znao je radi iskustva osvanuti na stoperu pa smo ga zato uvrstili u našu momčad kao braniča. Ući će u historiju kao igrač koji je uvodna četiri nastupa za englesku reprezentaciju izborio kao igrač četiri različita kluba u razdoblju od osam godina.
Brede Hageland (Norveška)
Legendarni premierligaški stoper najdublji trag ostavio je u Fulemu u čijem dresu nastupio je 217 puta, a karijeru je završio u Kristal Palasu (Crystal Palaceu). Ikonski status osigurala mu je neobična skromnost za čovjeka koji je svojevremeno zarađivao 27 hiljada funti sedmično, naime umjesto u skupocjenoj jurilici, kući se nakon utakmica vraćao javnim prijevozom!
Ćabi (Xabi) Alonso (Španija)
Španska legenda peti je na listi igrača s najviše nastupa za reprezentaciju, a jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti da je osvojio baš sve, Ligu prvaka, Svjetsko prvenstvo, Euro i klupski SP. Do kraja karijere ostao je navijač Liverpula u kojem je iskočio na svjetsku scenu, a dok je igrao u Madridu znao je bježati na utakmice Redsa kad god je mogao.
Andrea Pirlo (Italija)
Maestrov odlazak još će dugo oplakivati svi nogometni romantičari. Nakon dvije decnije vrhunskog nogometa otišao je "metronom", nepogrešivi italjanski majstor čije su lopte bile kirurški precizne, a majstorstvo pri izvođenju slobodnih udaraca još će dugo biti predmet proučavanja na nogometnim akademijama.
Frenk Lampard (Engleska)
Klasična premierligaška desetka sjajne duge lopte i razornog udarca obilježila je Abramovičevu eru u Čelziju. Osvojio je sve što je mogao na klupskoj razini, ali na reprezentativnoj nije mogao do titule. Smatraju ga jednim od najboljih veznjaka u generaciji, jedan je od sedmorice igrača s više od 150 permierligaških golova, ali je jedini veznjak na tom popisu.
Franćesko Toti (Italija)
Figlio Unico, Capitano Eterno ili kako želite rasplakao je polovicu Rima na kraju prošle sezone kad je objavio kako će završiti karijeru. Na njegov su oproštaj hodočastili Romini navijači iz cijelog svijeta, a čak su mu i navijači ljutitog rivala Lazija zahvalili na svemu. Nakon te geste, onom koji i površno prati sport bit će jasno o kakvoj je legendi riječ.
Kaka (Brazil)
Još jedan iz skupine "među najboljima u generaciji" dok je igrao bio je jedan od najpoznatijih svjetskih sportaša, prvi je sportaš u historiji koji je dosegao brojku od 10 miliona pratitelja na Tvitteru. Jedan je od rijetkih koji je triput biran u momčad godine u izboru Uefe i Fife te je član Milanove Kuće slavnih.
Riki (Ricky) Lambert (Engleska)
Jedan je od najsimpatičnijih engleskih nogometaša, otišao je u mirovinu s 35, ali tek zadnje tri, četiri godine karijere osigurale su mu ikonstvo. Naime debitirao je za nacionalnu momčad u svibnju 2014. godine kad je već imao 32 godine, a nekoliko mjeseci kasnije dobio je poziv kluba u kojem je odradio juniorski staž - Liverpula: Oduvijek sam znao kako ću jednom zaigrati za Redse, samo nisam znao da ću morati toliko čekati," rekao je.
Dirk Kajt (Kuyt) (Holandija)
Naslov u Liverpulu nikad nije dočekao, uostalom kao mnogi njegovi savremenici iz Redsa, ali zato je karijeru završio sa stilom osvojivši s Fejenordom, za koji je igrao pri početku karijere, prvi naslov nakon 18 godina. Kajt je u odlučujućoj utakmici protiv Heraclesa zabio sva tri gola za pobjedu i tri dana po osvajanju naslova objavio kraj karijere.