Nakon što su osvojili srebro na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, Islanđane je u Rejkjaviku dočekalo 60.000 ljudi. 

Island ima 350.000 stanovnika, a 85 posto gledalo je finale, u kojem, u posljednjih pet minuta, prema islandskom istraživanju, niko u državi nije išao u WC. 

Island je savladao Hrvatsku u polufinalu, ali je poražen u finalu od Francuske.

Doslovno preko noći rukometaši su postali nacionalni heroji, koje je znao svaki Islanđanin. Oglasio se i predsjednik države Olafur Ragnar Grimson (Grimsson), proglasivši rukometaše besmrtnicima, a dan nakon finala neradnim za cijelu državu.

Takmičili su se tih dana poduzetnici, ugostitelji, doktori, kako zahvaliti igračima, pa su nudili besplatne popravke automobila, popuste na ručkove i preglede, no najkreativnija je bila Torgerdur Sigurdardotir (Thorgerdur Sigurdardottir), umjetnica čiji je otac vlasnik Muzeja penisa na Islandu.

- Nazvao me otac i pitao kako da se odužimo rukometašima. Jednostavno. Napravit ćemo im penise. Pa ipak je ovo Muzej penisa - ispričala je Sigurdardotir.

U muzeju su se, pored 283 penisa, svaki za jednu vrstu sisavaca na Islandu, pojavila i “koplja” rukometaša. Od srebra. Da stvar bude bolja i zanimljivija, vrckasta autorica nije napravila sve penise iste veličine.

- Nismo imali nikakvo zajedničko fotografiranje bez gaća niti smo goli pozirali. Ako me već pitate, mislim da je ovo malo uvrnuto - rekao je Hrajdar Levi Gudmundson (Hreidar Levy Gudmundsson), koji je s Islandom osvojio i treće mjesto na EP-u u Austriji 2010. godine.

Muzej je najveća atrakcija, na Islandu je nezaobilazno mjesto za turiste.

- Ne znam šta je tako zanimljivo, zanimljivije od muzeja ruku ili nogu. Moj otac je odlučio napraviti Muzej penisa, ali nije znao da će postići ovakvu popularnost - kaže vlasnica muzeja, a gosti se šale da je od eksponata zapravo i nastao Island.