Nakon devet godina odsustva iskusni veznjak Stojan Vranješ odlučio se vratiti na Gradski stadion i karijeru nastaviti tamo gdje ju je i započeo, u “crveno-plavom” dresu banjalučkog Borca.

Spreman na pomoć

Iako među najstarijima u ekipi, po zalaganju na treninzima te požrtvovanosti na odigranim utakmicama uvijek je među prvima, tako da nikoga nije začudila odluka stručnog štaba da mu se oko ruke nađe kapitenska traka.

No, razgovor smo počeli o njegovom bratu Ognjenu, dojučerašnjem fudbalskom reprezentativcu Bosne i Hercegovine koji je posljednjih nekoliko mjeseci zbog niza afera bio glavna tema većine regionalnih medija.

- Šta se stvarno dešavalo i zašto, niti znam, niti me interesuje. To je njegova privatna stvar u koju ja ne želim da ulazim! Naravno, mi smo braća, to ćemo uvijek biti i ja sam tu za njega ukoliko bude trebao moju pomoć – kratko je prokomentirao Stojan Vranješ.

Mnoge ljubitelje fudbala u BiH iznenadila je njegova odluka da, iako u godinama kada je bez većih problema mogao pronaći novi inozemni angažman, iz Željezničara prijeđe u Borac, trenutno vodeći tim na tabeli Prve lige RS.

- Postojala je mogućnost da još prije godinu ponovo dođem u Borac, ali sam tada završio na Grbavici, gdje mi je u prvih šest mjeseci bilo zaista prelijepo! Posije su čelnici Želje htjeli da mi smanje ugovor pa je i to ubrzalo moju odluku da promijenim sredinu i, moram da budem iskren, razišli smo se na krajnje korektan način.

A što se tiče Borca, čvrsto sam obećao da ću, čim mi istekne saradnja sa Željezničarom, da se vratim u Banju Luku. Nije mi novac bio odlučujući faktor, presudila je moja velika želja da se vratim u svoj klub i svoj grad. Iako je bilo nekih ponuda iz Grčke i Irana, kao i klubova iz Premijer lige, ali nisam želio da pogazim svoju riječ – istakao je Vranješ.

Živim sportski

Na pitanje je li ovo, na neki način, naznaka skorog završetka karijere, stariji brat Vranješ se samo nasmijao.

- Zaista ne razmišljam o kraju karijere. Živim sportski, odlično se osjećam i dok god je tako, igraću. A da li ću do kraja ostati u Borcu, to niko ne zna, pa ni ja – tvrdi Vranješ.

Nešto što mi je ostalo u srcu

Vranješ je zadovoljan svojom karijerom tokom koje je igrao u Rumuniji, Srbiji i Poljskoj i gdje je osvojio nekoliko trofeja. Zato i ne želi da kaže gdje mu je bilo najljepše.

- Sa Klužom sam osvojio šampionat Rumunije, s Vojvodinom Kup Srbije, dok sam s Legijom dva puta bio prvak, a jednom pobjednik Kupa Poljske. Na kraju, i sa Željezničarom sam se radovao trofeju Kupa BiH. Zato i ne mogu da odlučim gdje mi je bilo najljepše. Naravno, Banja Luka je van konkurencije, dok je svaki od gradova gdje sam živio i u čijim sam klubovima igrao imao nešto svoje, nešto što mi je ostalo u srcu – kategoričan je Stojan Vranješ.