Legendarni crnogorski fudbaler i predsjednik FS Crne Gore Dejan Savićević, gostujući u emisiji "Veče sa Ivanom Ivanovićem'', otkrio je mnoge detalje iz svoje karijere, a dotakao se i Safeta Sušića i Ivice Osima. 

Njegov dolazak u Zvezdu je pratilo dosta kontroverzi jer je i Partizan također želio da ga dovede, kao i Hajduk, ali je on dao riječ Zvezdi. 

- Pitao sam se ja prije svega o dolasku i odlučio sam da pređem u Zvezdu, dao sam riječ i nisam htio da pogazim. Najbolja finansijska ponuda je bila od Hajduka iz Splita, ali nekako mi je Beograd bio bliži od Splita, a Zvezdu sam volio više od Partizana. Kad su vidjeli moju odlučnost da pređem, odmah sam dobio poziv u vojsku. Također, i Pančev je dobio poziv, jer smo nas dvojica bili najveće zvijezde prelaznog roka, a onda da ne bi bilo sumnjivo, pozvali su i Bobana, Asanovića i još neke vrhunske igrače na odsluženje vojnog roka - kazao je Savićević i dodao: 

- Da nisam otišao u vojsku, igrao bih za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1988. i vjerujem da bismo osvojili medalju - istakao je on. 

Zanimljivo je da je debitirao za Budućnost protiv Zvezde i dao gol za pobjedu. 

- Imao sam 16-17 godina i dotad sam igrao po 15-ak minuta po meču, a trener Milutin Folić je sakupio hrabrost i stavio me od početka. U 80. minuti neki otpadak sam uspio da dohvatim i dam gol. Tako sam skrenuo pažnju fudbalske javnosti - kaže Savićević. 

Dolazak u Zvezdu pratio je i zanimljivu trgovinu dvije tekstilne industrije. 

- Predsjednik Zvezde bio je tada Miloš Slijepčević, a on je bio je direktor svih robnih kuća u Beogradu i samim tim ljudi iz Podgorice su znali za to. Zato su vidjeli priliku da se otarase nekih džempera Titeks. Tako da je jedan od uvjeta da ja dođem u Zvezdu bio i da se isprazne magacini s tim džemperima i da se odnesu u robne kuće Beograd. 

Kada je došao u Italiju, nije mu bilo lako. 

- Dosta problema sam imao na početku, nekad je to bila najjača liga, drugačiji sistem nego u Jugoslaviji. Sistem gdje svako zna u svakom trenutku gdje treba da stoji, dok smo u Zvezdi imali slobodu u igri. Bilo je nerazumijevanje trenera koji me stavi neku utakmicu, pa pet ne stavi. Poslije prve godine svi su bili protiv mene - i trener i igrači i svi. Nisam bio izbor trenera Fabija Kapela (Capello), već je predsjednik Silvio Berluskoni (Berlusconi) tražio da dođem. Jednom na kraju sezone došao sam na ručak u Milanelo, već smo uzeli titulu i izgubili finale od Marseja. Svi protiv mene, igrači i i trener, te kažu slabo pričam jezik, ne snalazim se. Sasluša ih Berluskoni i kaže: "Savićević ostaje, svi ste slobodni, a on mora da igra." 

Poslije šest mjeseci je sve bilo dobro, a inače bio sam prvi stranac u historiji koji je odbio da sjedi na klupi. Htio je trener da me vodi u Brisel da sjedim na klupi jer su mogla samo tri stranca biti u postavi, ali sam odbio. Kasnije se sve sredilo i 1994. smo osvojili titulu prvaka Evrope i duplu krunu u Italiji. 

Savićević je posebno ponosan na jednu činjenicu. 

- Kapelo je imao težak zadatak, imao je trojicu Holanđana u timu, plus Bobana i mene, a došao je i Papen (Papin). Nije me mnogo forsirao, ali vidim da je skoro pričao da sam u njegovom idealnom timu koji je trenirao. 

Priča kaže da je pred finale Kupa Šampiona u Atini 1994. s Barcelonom Silvio Berluskoni rekao: "Ako si genije, dokaži to sutra." 

- Berluskoni je to finale propustio zbog sjednice vlade, jer je vlada trebalo da padne, pa su imali sjednicu. Pa su ga tokom sjednice izvještavali šta je bilo, nije mogao da vjeruje da je 4:0 i mislio je da ga zezaju. Ostali smo u Atini tu noć, ostali smo do jutra i slavili titulu prvaka - kaže Savićević. 

Za njega je posebno bilo bolno što nije igrao na Svjetskom prvenstvu u Italiji kada je selektor bio Ivica Osim. 

Savićević je kazao da je s Osimom imao velikih nesuglasica i da na SP-u u Italiji u timu nije bio zbog Safeta Sušića, kojeg smatra za najboljeg igrača s prostora bivše Jugoslavije kojeg je imao priliku gledati. 

– Ja sam debitirao u reprezentaciji kod Osima. Odigrao sam pola mečeva u reprezentaciji kod njega. On nikada nije imao povjerenja u mene, što je kulminiralo u Zagrebu '89., kad sam napustio reprezentaciju. I '90. isto u Italiji imao sam jaku konkurenciju u reprezentaciji. Tu je bio Safet Sušić, koji je, prema mom mišljenju, najbolji igrač s ovih prostora kojeg sam ja gledao. 

Sigurno najbolji igrač. Ali on je tada na Svjetskom prvenstvu imao skoro 36 godina, a ja 24. To je bio glavni problem. Imao sam dosta problema s njim i nije mi ostao u lijepom sjećanju. On je '94. u Atini bio na stadionu i imao je prilike da se uvjeri da je pogriješio. Nažalost, i dan-danas, kad god ima priliku, on me ospori – rekao je Savićević.