Jelica Dabović, nekadašnja košarkašica Crne Gore i sestra košarkašice Milice Dabović, napisala je knjige o svom teškom djetinjstvu i odnosu s ocem, nasilju koje je trpjela, ispričala detalje koje dosad nisu bili poznati.
- Iz djetinjstva se sjećam batina samo. To je moja tragedija. Otac me vodio na kupanje uvijek na jedno mjesto gdje je bilo dosta kamenja. Učio me da plivam. Tada sam se raskrvarila, majka je kući primijetila i vrisnula, a ja sam počela plakati. Onda je otac uzeo plastični češalj i počeo me tuči - počela je priču Jelica.
- Otac se nije želio vjenčati s mojom majkom, ona je morala da se uda pošto je bila trudna. Uvijek sam imala osjećaj da sam neželjena, da me svi mrze. Majka mi nikada nije rekla lijepu riječ, o ocu već da ne pričam - nastavila je svoju priču bivša košarkašica.
Jedan od isječaka iz njene knjige posebno je bolan, a iako je napisano u trećem licu, prema priznanju Jelice Dabović, svaka rečenica o djevojčici, junakinji priče se odnosi na nju.
- Iz čista mira je počeo udarati tako jako da joj je maleno tijelo letjelo s kraja na kraj čamca. Mozak joj se paralizirao. Prvim šamarom ju je bacio na kutiju kojom je bio pokriven motor. Kada je pala, podigao ju je ponovo za kosu i udario otvorenim dlanom jače nego prvi put. Od udarca joj puče usnica i puče nos, a glavica iskliznu iz njegove ruke , zbog čega ona posrnu udarajući sljepoočnicom u metalnu šipku
Odnos sa sestrom Milicom Dabović nije željela previše opisivati. Jelica tvrdi da je i Milica, kao i ona i njihova majka, trpjela nasilje, ali da danas to negira i da su obje izabrale živjeti u izmišljenom svijetu, ali da ona ne može da ne kaže istinu.
- Baka i djed su me odgajali, ali to nije bilo društvo za mene. Tako sam ja patila, željela sam sestru ili brata. Mislila sam da rođenje Milice znači da će najzad doći sreća u našu kuću, da nećemo više trpjeti nasilje ni ja ni majka. Ali sam se prevarila. Mene je nastavio maltretirati - ispričala je Jelica u emisiji ''Život priča''.
