Velika je nepravda što generacija fudbalera Veleža 70-ih, predvođena čuvenim BMV trojcem (Bajević, Marić, Vladić), nije osvojila nijedan trofej, ali su ga u grad na Neretvi početkom naredne decenije uspjeli donijeti igrači koji su stasavali uz spomenute sjajne asove „Rođenih“.
Osim odličnih rezultata u Prvenstvu Jugoslavije, ta briljantna generacija je ostavila veliki trag i na međunarodnoj sceni, a dvije godine zaredom (u sezonama 1972./73. i 1973./74.) Velež je bio vicešampion bivše države.
Titula je 1974. izmakla zbog gol-razlike, ali po mišljenju mnogih, Mostarci su tada imali najbolji tim u Jugoslaviji. U Kupu maršala Tita dva puta su zaustavljani u polufinalu, i to u sezonama 1970./71. i 1977./78., a onda je došao vrhunac i drugo Veležovo finale, prvo nakon 1958. godine.
Prije tačno četiri decenije, 24. maja 1981. godine, Velež je osvojio Kup maršala Tita i postao prvi bosanskohercegovački klub koji je svoje vitrine obogatio tim peharom.
Kolone autobusa, automobila i dva specijalna voza u Beograd su dovezli oko 10.000 Mostaraca na finalnu utakmicu. Imao je i Željezničar fantastičnu podršku, a ukupno je na beogradskoj Marakani bilo oko 40.000 gledalaca. „Rođene“ je tada s klupe vodio trener Miloš Milutinović, a Želju legendarni Ivica Osim.
Na kraju je Velež slavio pobjedu nakon preokreta rezultatom 3:2, a junak „Rođenih“ bio je Vahid Halilhodžić s dva gola i asistencijom. „Plavi“ s Grbavice bolje otvaranje meča krunisali su vodstvom u 36. minuti i na odmor otišli s prednošću od 1:0. Strijelac vodećeg gola je bio Mehmed Baždarević s bijele tačke.
Velež je ekspresno preokrenuo rezultat. Halilhodžić je u 55. minuti izjednačio na 1:1, a samo tri minute kasnije svojim drugim golom donio preokret Mostarcima. Radost „Rođenih“, ipak, nije dugo trajala, jer je sudija Milorad Vlajić u 62. minuti opet pokazao na penal, a Baždarević ponovo bio siguran za novo poravnanje rezultata - 2:2.
To igrače Veleža nije pokolebalo, nastavili su s napadima na gol Sarajlija i 10 minuta prije kraja odbrana Želje je kapitulirala. Dvostruki strijelac Halilhodžić asistirao je Draganu Okuki za veliku radost „Crvene armije“ i konačnih 3:2.
Tako je Velež u Bosnu i Hercegovinu donio prvi trofej pobjednika Kupa Jugoslavije, dok je ovo bilo jedino finale u kojem su snage odmjerile dvije ekipe iz BiH. Klanjalo se Vahidu na Terazijama, a doček u Mostaru bio nezaboravan.
Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček na stadionu „Pod Bijelim brijegom“. Više od 20.000 navijača pjevalo je u jedan glas: „Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup maršala“.
Ni četiri decenije kasnije sjećanja starijih navijača Veleža na ovo finale ne blijede, a beogradska noć tog 24. maja 1981. godine ostala je zlatnim slovima upisana u slavnu historiju mostarskog kluba.
BEOGRAD: Stadion Marakana.
Gledalaca: 40.000.
Sudija: Milorad Vlajić (Beograd).
Strijelci: 0:1 - Baždarević (36. pen.), 1:1 - Halilhodžić (55.), 2:1 - Halilhodžić (58.), 2:2 - Baždarević (62. pen.), 3:2 - Okuka (80.).
Igrač utakmice: Vahid Halilhodžić.
VELEŽ: Marić, Kalajdžić, Mičić (46. Vukoje), Ledić, Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, Halilhodžić, Međedović, Skočajić (od 90. Mulahasanović). Trener: Miloš Milutinović.
ŽELJEZNIČAR: Njeguš, Berjan, Komšić, Lušić, Saračević, Čilić, Nikić (od 86. Grabo), Odović (od 86. Vlaški), Paprica, Baždarević, Bahtić. Trener: Ivan Osim.
