Semir Tuce (57), legendarni lijevi krilni napadač Veleža iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i reprezentacije bivše Jugoslavije, uspješno se oporavio od infarkta srca koji je imao 23. aprila ove godine.

- Dobro je, sad je sve OK - rekao je u razgovoru za „Dnevni avaz“ Tuce iz svog doma u Lucernu, gdje se skrasio nakon uspješne igračke karijere.

Zdravstveni problemi

Potom se ponovo vratio na taj 23. april 2021. godine.

– Izašao sam ispred kuće, jer sam imao običaj trčati, čisto da izbacim duhan iz sebe. Znate da sam pušio skoro 40 godina do tog 23. aprila. Negdje pri kraju trčanja osjetio sam da me nešto guši. Prvo sam usporio, a onda i stao, misleći da će proći. No, bilo je sve jače i jače, a onda sam i pao. Šta je dalje bilo, ne sjećam se - ističe Tuce, te dodaje:

Imao sam sreću što je tu gdje sam pao bilo prometno, pa su prolaznici brzo pozvali Hitnu pomoć. Ko zna šta bi se desilo da nije bilo tih ljudi.

No, ni tu nije bilo kraja problemima.

- Nakon srčanog udara, pao sam i udario glavom od stepenicu te izbio zube. Ma, katastrofa - naglašava Tuce i dodaje:

Da mi je neko ranije rekao da će me strefiti srčani udar, pomislio bih da nije dobar. Imam te neke godine, u februaru sam napunio 57, ali nemam viška kilograma. Nisam imao nikakvih zdravstvenih problema i onda odjednom završim u bolnici.

Tokom oporavka je primio bezbroj poruka podrške od prijatelja, bivših saigrača, navijača, raje.

– Hvala svima koji su mi na razne načine slali podršku. Posebno poruke iz mog Mostara, Veleža i Red Armyja, dale su mi novu energiju - istakao je ljubimac „Rođenih“.

Rođeni u Evropi

Naravno, neizbježna tema je povratak Veleža u Evropu.

- Gledao sam Veleža na TV-u i moram naglasiti da sam bio oduševljen, i atmosferom i pobjedom. Milina je bila vidjeti Grbavicu obojenu u crvenu boju, praznik za oči. Baš je bilo emotivno. Posebno su me oduševili navijači, svi u crvenom. Milina za gledati, ponovo je lijepo biti veležovac - u jednom dahu komentira Tuce.

Na konstataciju da je Velež blizu ostanka u Evropi, jer je bolji od Iraca, odgovara:

-Saglasan sam, ali treba biti oprezan. Nezgodni su ti Ostrvljani, posebno kad igraju kod kuće. I mi smo krajem 80-ih bili bolji od Hardsa, pa nam gore „puknu“ tri komada (3:0).

Za Velež su tada, podsjetimo, igrali Vukašin Petranović, Veselin Đurasović, Ahmed Gosto (Stipe Jurić), Ibro Rahimić, Ismet Šišić (Meho Kodro), Mili Hadžiabdić, Ivica Barbarić, Vladimir Gudelj, Zijad Repak, Semir Tuce, Sead Kajtaz. Trener Enver Marić.

Velež i Lana

Osim Veleža, Semira je ovih dana obradovala i zlatna Mostarka Lana Pudar.

- To sam doživio kao uspjeh svoje djece (Lana je kćerka bivšeg Semirovog saigrača Velibora Pudara – op. a.). Mostar je sada u centru pažnje i zbog Veleža i zbog Lane. Kako je to lijep osjećaj. Taman kada pomisliš o prolaznosti života, dođu uspjesi Mostaraca i vrate te u život - rekao je Tuce.

Petković i Seferović

– Niko ne može reći da je Italija nezasluženo prvak Evrope, mada sam ja navijao za Švicarsku - otkriva Tuce i dodaje:

Vladimir Petković je vrhunski trener, gospodin. Napravio je odličan posao sa švicarskom reprezentacijom. Uz malo više sreće, Švicarska je mogla proći Španiju (ispali na penale), a onda ko zna gdje bi se zaustavila. Petković me podsjeća na našeg Duška Bajevića. I zbog držanja i još puno toga. Odličan je bio i Haris Seferović.