Tužna vijest je danas stigla iz Graca, grada u kome je jedan od najvećih fudbalera i trenera sa prostora bivše Jugoslavije, proveo posljednje godine života. Preminuo je Ivica Osim (81), bivši sjajni igrač, zatim i veoma uspješni selektor Jugoslavije i trener Partizana, prije toga Željezničara, kasnije i mnogih inostranih klubova. Veliko ime jugoslovenskog fudbala, uostalom o liku i djelu Ivice Osima govori i njegov nadimak iz dana kada je uživao veliko poštovanje svih fudbalskih zaljubljenika – Štraus sa Grbavice, piše u saopćenju Fudbalskog saveza Srbije.

"Poštovani slušaoci, dok Osimu ne oduzmu loptu..."

Ivica Osim je rođen u Sarajevu, odrastao na Grbavici, igrao za Željezničar više od jedne decenije. Za to vrijeme odigrao je 465 utakmica u svim takmičenjima i postigao 186 golova. Štraus ili Švabo, kako su ga prozvali zbog izrazito plave kose, lako je upadao u oči ljubiteljima fudbala zbog nekarakteristične pojave za ono vrijeme. Bio je visok, vješt dribler, spretan pred golom; tehnički izvanredno potkovan, sklon solo akcijama koje su trajale dugo za današnje shvatanje fudbala. 

Ostao je u sjećanju komentar iz čuvene emisije "Vrijeme sporta i razonode", kada radio reporter kaže: "Osim prolazi jednog, drugog, trećeg igrača, dribla Ivica Osim, dribla i dalje… Poštovani slušaoci, dok Osimu ne oduzmu loptu da provjerimo rezultate na ostalim stadionima".

Osim je internacionalnu karijeru gradio u Francuskoj. Branio je boje Strazbura, Sedana, Valensijana… Dres sa "pet buktinja" nosio je samo pet godina (1964-1969), jer poput mnogih fudbalera iz onog vremena nakon odlaska u inostranstvo poziv u nacionalni tim gotovo da nije bio moguć. Debitovao je protiv Maroka (3:1) 13. oktobra 1964, posljednji meč odigrao 30. aprila 1969. protiv Španije (1:2) u Barseloni.

Učestvovao je na finalnom turniru Kupa evropskih nacija u Italiji 1968, međutim zbog povrede u polufinalu, u susretu sa Englezima, nije bio u mogućnosti da igra finale protiv domaćina.

Presudili su penali

Osim je bio jedan od najboljih stručnjaka sa prostora SFRJ sa reprezentacijom Jugoslavije bio je na pragu polufinala Prvenstva svijeta u Italiji 1990. Sjećamo se magije Dragana Stojkovića u meču sa Španijom u Veroni, historijskih golova, ali i taktičkih poteza Osima čiji tim je nadigrao tada Argentinu sa Dijegom Maradonom i igračem manje u polju (isključen bio Refik Šabanadžović).

Presudili su penali. Stariji ljubitelji fudbala pamte i dane kada je Željezničar sa Osimom na klupi pravio čuda po Evropi i stigao skoro do finala Kupa UEFA. Osima su poštovali širom one velike zemlje, jer je bio ispred svog vremena. Veoma elokventan, nadasve originalan, čovjek koji je bio odan fudbalu, stručnjak koji je mnogo dao ovoj igri. Gdje god da je radio, ostavio je veliki trag, znaju to najbolje čak i u Gracu, gradu koji je sa Šturmom i Osimom na klupi, uživao u mečevima Lige šampiona. Omiljen je bio u Japanu, prije toga u Partizanu, odakle je otišao zbog ratnog vihora u Jugoslaviji koji nikad nije prebolio.

Osim je sa Partizanom osvojio Kup Jugoslavije 1991, a sa Panatinaikosom Kup Grčke 1993. i 1994. godine, dok je drugo mjesto na tabeli osigurao 1993. godine. Između 1994. i 2002. godine je vodio austrijski Šturm, koji je doveo do titule 1998. i 1999. godine, osvajanja austrijskog superkupa 1998. i 1999. godine, a nastupao je i u Ligi šampiona od 1998. do 2000. godine. Trenersku karijeru gradio je i u Japanu od 2003. do 2007. godine. Od 2003. do 2006. je bio trener Džef junajteda s kojim je dva puta bio blizu titule, a 2005. godine je osvojio kup. Selektor Japana postao je 21. jula 2006. godine gde je naslijedio legendarnog Zika.To je za Osima bio posljednji angažman u karijeri.

Fudbalski savez Srbije izražava najiskrenije i najdublje saučešće porodici Ivice Osima. Vječna slava i hvala čovjeku koji je bio kosmopolitskog duha, osobi za primjer mnogima koji žele nešto da ostave iza sebe u fudbalu.