Fudbaleri Željezničara nastavili su s katastrofalnim izdanjima izvan Grbavice. Posljednji u nizu dželata sarajevskog kluba je Široki Brijeg, koji ih je savladao na stadionu Bare u Čitluku rezultatom 2:0. Posebno kriminalan je drugi primljeni gol, koji je došao u posljednjim minutama i perfektno oslikava sezonu koju igraju sarajevski „Plavi“.
Andrija Drljo, veznjak Željezničara, na centru terena pao je „na glavu“, izgubivši u međuvremenu loptu, koju je uzeo Petar Mišić i krenuo u trk po oranici. Bio je neuhvatljiv i tako je zapečatio sudbinu sarajevskog kluba.
Najveća boljka
Nakon 20. odigranih kola Wwin lige BiH, od kojih su pola odigrali van svog stadiona, igrači Željezničara nisu osvojili niti jedan bod. Deset utakmica – deset poraza, tri postignuta gola i čak 21 primljeni. Promijenili su se treneri, igrači, čelnici kluba, ali problem koji im „izjeda jetru“ ne izgleda kao da će se riješiti u skorije vrijeme.
Da li je do podrške navijača koju dobivaju na Grbavici? Pa njihovi navijači ih prate širom BiH i pružaju podršku. Jedino što ih drži iznad zone za ispadanje je još gora sezona klubova poput Tuzla Cityja i konjičkog Igmana, pa je i malo vjerovatno da će se „Plavi“ spustiti u razred niže.
Šta nedostaje
Ništa bolji nije ni njihov gradski rival – Sarajevo. Čelnici bordo tima se na sav glas diče svojom podrškom, uloženim novcem, a onda dođe gostovanje u Etno selu Stanišići i poraz od Zvijezde 09 koja nije ni trebala biti premijerligaš, nego se politika umiješala, pa Krupa nije ni poslije dominantne sezone ušla u najviši rang takmičenja.
Šta ovdje nedostaje? „Plavi“ se uvijek mogu žaliti na manjak novca. Ovdje je riječ o klubu koji ima sve uslove za rad. Plaće su bolje nego u mnogim klubovima iz regiona, a rezultati izostaju.
Da nije možda riječ o nezainteresovanim igračima, koji će svoju plaću dobiti na kraju mjeseca neovisno o rezultatima? Jedina stvar koja vadi inače veoma lošu sezonu jeste Kup BiH, pa se Sarajevo može nadati tom trofeju i izlasku u Evropu, za razliku od svog gradskog rivala koji se bori za goli život.
Sarajevski velikani odavno već ne briljiraju, a priče o preporođenosti, koje se iznova i iznova ponavljaju, postaju u najmanju ruku iritantne.
Na kraju, postavlja se pitanje hoćemo li i kada ćemo dočekati da se Željezničar i Sarajevo vrate u vrh bh. fudbala.
Podrška navijača nestati neće, oni vole svoj klub, ali je i više nego jasno da bi možda sarajevski klubovi trebali promijeniti uzore.
