Kup konfederacija je međunarodno fudbalsko takmičenje u kojem učestvuje osam nacionalnih reprezentacija. Na turniru se takmiče ekipe pobjednice kontinentalnih takmičenja, te svjetski prvak i domaćin turnira. Do 2017. godine je organizovano 10 takvih takmičenja.

FIFA je 2019. godine poslala Kup konfederacija u historiju sportskih takmičenja, zamijenivši ga proširenim Kupom svjetskih klubova od 24 ekipe, koji bi se trebao održavati na ljeto prije Svjetskog prvenstva.

Takvo takmičenje nije bilo ono što većina ljubitelja fudbala želi, pa je ono ukinuto 2021. godine kako bi se oslobodio prostor za Evropsko prvenstvo, Kopa Ameriku i ostala takmičenja.

To znači da je posljednje izdanje Kupa konfederacija održano 2017. godine u Rusiji. 

Turnir nije bio previše zanimljiv, osim što smo vidjeli uvođenje VAR tehnologije na svjetsku scenu. To je bilo posljednje izdanje turnira koji se regularno održavao 25 godina.

Kup kralja Fahda obilježio Dijego Simeone

Saudijska Arabija je bila domaćin prva tri izdanja Kupa konfederacija. U prva dva izdanja, takmičenje uopće nije bilo pod regulacijom FIFA-e, već je osmišljeno kao Kup kralja Fahda u čast tadašnjeg saudijskog monarha. 

Kralj je pozvao južnoameričke prvake Argentinu, sjevernoameričke prvake SAD i afričke prvake Obalu Bjelokosti, da se takmiče uz njegovu zemlju. 

Tadašnji prvaci Evrope, reprezentacija Danske, nije učestvovala u utakmicama 1992. godine, dok su reprezentacije iz Okeanije svoj red čekali sve do 1997. godine.

Argentina je upisana kao prvi pobjednik turnira, a u finalu su pobijedili Saudijsku Arabiju rezultatom 3:1 na stadionu Kralja Fahda u Rijadu. Odlučujući gol je postigao čuveni Dijego Simeone (Diego Simeone) koji je svojoj državi donio veliko slavlje. 

U napadu je još igrao i legendarni Gabrijel Batistuta (Gabriel), dok je Fernando Redondo bio proglašen najboljim igračem turnira. Najveća posjećenost je bila na utakmicama Saudijske Arabije kojima je prisustvovalo više od 70.000 hiljada ljudi. Na drugim utakmicama mogli smo vidjeti manje od 15.000 navijača na istom stadionu.

Kup kralja Fahda nije bio tako veliki uspjeh kada se ponovo održao tri godine kasnije. Ovaj put turnir se održavao u januaru i nije bilo toliko publike kao na prvom izdanju. Utakmice Argentine, Meksika, Nigerije, Saudijske Arabije i Danske odigrane su pred pristojnim brojem navijača, ali daleko ispod kapaciteta viđenog u prvom izdanju turnira.

„Estadio Azteca“ bio je domaćin finala Kupa konfederacija 1999., gdje je Meksiko stigao do pobjede od 4:3 protiv Brazila.

FIFA se ubacila u igru

Fifa je 1997. godine odlučila da je vrijeme da se i oni umiješaju u organizaciju jer im se svidjela ideja okupljanja aktualnih prvaka kontinenata na jednom mjestu. 

Koncept najboljih ekipa sa različitih kontinenata koji igraju jedni protiv drugih, nastao je 1985. godine kada su UEFA I CONMEBOL postavile svoje šampione jedne protiv drugih u čast bivšeg predsjednika UEFA-e Artemija Frankija (Artemio Franchi), koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći dvije godine ranije. 

Mišel Platini (Michel) je predvodio Francusku do pobjede nad Urugvajem na Parku prinčeva, a onda je Argentina, predvođena Dijegom Maradonom (Diego), pobijedila Dansku u posljednjem izdanju u Mar del Plati 1993. godine.

FIFA je preuzela Kup konfederacija, pa je on preimenovan, ali se nastavio održavati redovno svake dvije godine. 

Brazil doveo svoje zvijezde na velika vrata

Turnir je dodatno ojačan pojavljivanjem najvećih nacionalnih ekipa u fudbalu, a posebno Brazila. Njihove zvijezde poput Ronalda, Ronaldinja (Ronaldinho), Romarija, Rivalda i Kafua (Cafu) su se pojavili na Kupu konfederacija i tako dodatno popularizovale ovo takmičenje.

Godine 1997., Saudijska Arabija je bila domaćin trećeg izdanja, prvog pod organizacijom FIFA-e, koje je održano u decembru. 

Njemačka, je dobila pozivnicu zbog svojih uspjeha na Evropskom prvenstvu 1996 godine, ali je odbila priliku da sudjeluje jer je turnir održavan tokom zimske pauze Bundeslige. 

Brazil je u finalu pobijedio Australiju rezultatom 6:0 i tako osvojio svoj prvi Kup konfederacija.

Azijska proba za Svjetsko prvenstvo

Cijela koncepcija probnog takmičenja za velike turnire prvobitno je lansirana 2001. godine, dok su Južna Koreja i Japan stavljali svoje ekipe i, možda još važnije, svoje stadione na test pred domaćinstvo Svjetskog prvenstva sljedećeg ljeta. 

Prisutnost dviju azijskih zemalja nije ostavila prostora za Saudijsku Arabiju, koja je bila prisiljena gledati svoje vlastito fudbalsko takmičenje od kuće.

Oba domaćina su pružila dobre predstave i posjećenost je bila bolja nego na prošlom tuniru.

Problem se javio kada su se te dvije nacije upustile u neki vid svađe umjesto da sarađuju. 

Također poznati crni oblaci tokom monsusnke sezone su dodatno negativno utjecali na ovaj turnir.

Domaća podrška Japana barem ih je gurnula do finala, gdje ih je Patrik Vijera (Patrick Vieira) pogotkom u produžetku srušio pred 65.000 navijača u Jokohami i donio Francuskoj veliku pobjedu.

SAD pokazala da ozbiljno shvata fudbal

Kup konfederacija 2009., održan u Južnoj Africi uz već poznati zvuk vuvuzela, vidio je SAD kako šalje kući prvake Evrope, Španiju u polufinalu. 

U finalu protiv Brazila, poveli su s 2:0, golovima Klinta Dempsija (Clint Dempsey) i Landona Donovana, prijeteći da osvoje prvi veliki međunarodni trofej Sjedinjenih Država izvan svojih teritorijalnih granica .

Luis Fabijano (Fabiano) je ipak inspirisao povratak, a gol Lusija (Lucio) je osigurao Brazilu treću titulu Kupa konfederacija.

Najveća tragedija u historiji turnira

Dok je Kup konfederacija pružao trenutke velike radosti, iščekivanja i otkrića, bilo je i incidenata na suprotnoj strani te skale, nijedan toliko kao smrt Marka-Viviena Foe (Marco), koji nije preživio nakon srčanog udara u polufinalu 2003. godine u Francuskoj. 

Veznjak, koji je upravo završio sezonu na posudbi u Mančester Sitiju, srušio se u 72. minuti utakmice Kameruna protiv Kolumbije na stadionu Gerland.

Utakmica je završena, Kamerun je pobijedio 1:0, prije nego što je ozbiljnost situacije postala očita.

Kada je utakmica završena svijetom se munjevito širila vijest da je fudbaler Kameruna, Marko Foe, preminuo zbog srčanih problema.

Kamerun i Francuska skoro nisu ni odigrali finale, koje se održalo u Parizu tri dana kasnije, ali ih je supruga prenimulog fudbalera nagovorila da izađu na teren. 

Tjeri Anri (Thierry Herny) je postigao „zlatni“ gol u produžetku, pa su Marsel Desaili (Marcel Desailly) i Rigober Song (Rigobert) zajedno podigli trofej, dok je medalja za drugo mjesto bila okačena na sliku tragično preminulog Marka Foe.

Tahiti osvojio srca svih ljubitelja fudbala

Nakon 2003. godine, Kup konfederacija se održavao svake četiri godine, umjesto svake dvije. 

Njemačka je preuzela izdanje iz 2005. godine, gdje su svjetski prvaci Brazil i viceprvaci Kopa Amerike Argentina imali bitku u finalu u Berlinu, a Adriano, Kaka i Ronaldinjo pogađali u pobjedi 4:1 za Brazil.

Pobjednici kontinentalnog turnira u Okeaniji, ekipa Tahitija, našla se u grupi sa Španijom, Urugvajem i Nigerijom u Brazilu.

Njihova ekipa je bila sastavljena isključivo od igrača koji su igrali u domaćem prvenstvu Tahitija, osim jednog napadača rođenog na Tahitiju, Marama Vahirua iz francuskog Nansija.

U prvoj utakmici protiv Nigerije u Belo Horizonteu, gubili su 3-0 na poluvremenu i izgledali su kao amaterska ekipa, kakva su i bili.

Ali čista euforija koja je zavladala timom Tahitija i stadionom kada je Tehau glavom u gol sproveo korner Vahirue, trebala bi biti prepričavana s koljena na koljeno.

Zadnje izdanje obilježeno VAR tehnologijom

Rusija, kao što sam spomenuo, imala je čast organizovati zadnji Kup konfederacija. 

Julian Draksler (Draxler) proglašen je igračem turnira, Klaudio Bravo (Claudio) najboljim golmanom, a Timo Verner (Werner) dobio je zlatnu kopačku.

- Nisam to razumio i još uvijek ne razumijem - žalio se kamerunski selektor Hugo Bros (Broos) nakon što je Sebastijen Sijani (Sebastien Siani) dobio žuti karton koji je kasnije promijenjen u crveni nakon pregleda VAR-a u njihovoj grupi protiv Njemačke. 

Sudija je zatim bio upućen da se vrati na monitor kako bi ponovno pogledao incident. Izašao je shvaćajući da je zapravo Sijanijev saigrač, Ernest Mabouka, počinio prekršaj i crveni karton ponovno je izvučen. Dosta neugodna situacija.

To bi trebalo biti sve o tom spektaklu bez kojeg današnji fudbal, obzirom na gust raspored utakmica, sigurno može.