Leševi su danima ležali na ulicama, teror, ubistva, silovanja, protjerivanja, pljačkanja u Bijeljini su počeli 1. aprila te 1992. godine. Kad su u pitomi grad ravne Semberije upali Arkanovi zloglasni „Tigrovi“, bilo je jasno da više ništa neće biti isto.

Pokriće za torturu

Američki fotograf Ron Haviv stigao je s Arkanom, da snima „oslobađanje Bijeljine“, što je, shvatit će ubrzo, bilo pokriće za ubistva, torturu, najbrutalnije zločine. Njegove fotografije iz Slovenije, Vukovara, već su obilazile svijet. Znao je, kaže, nakon Vukovara šta će se događati dalje. No, bijeljinska slika zauvijek će promijeniti Havivov, ali i naše živote. Pripadnik Arkanovih „Tigrova“ nogom šutira ranjenu, bespomoćnu, poniženu ženu. Bošnjakinju iz Bijeljine.

- Kad pogledam 25 godina unatrag, jednu minutu unatrag, pitam se, kao i mnogi drugi, šta se zapravo događalo. Kad sam stigao u Bosnu, nakon Vukovara, znao sam šta će se događati. Nisam bio iznenađen time što se događa. Bio sam iznenađen što svijet to dozvoljava. Bio sam frustriran da niko to nije htio spriječiti - rekao nam je Haviv jučer, dan uoči 25. godišnjice početka zločina u Bijeljini.

Priznaje da je u momentu kad je snimio fotografije torture, mučenja, ranjavanja proživljavao previše različitih misli i emocija. I straha!

- Bio sam uplašen od onoga čemu sam svjedočio, od onoga što se događa i što se će tek dogoditi. Sve je u tom momentu postalo kristalno jasno. Bio sam u sličnim situacijama i prije, u Vukovaru, na drugim mjestima. Ali, svjedočiti ponovo takvoj brutalnosti bilo je prebolno, uznemiravajuće. Ali, razmišljao sam, ovo je moja dužnost, pokazati šta se dogodilo, nadati se nekoj reakciji – govori danas.

Rat zvanično još nije ni počeo, Bijeljinci su bili potpuno zatečeni vojnom akcijom, život je, kažu arhive, tih dana izgubilo najmanje 48 civila, a brutalni, represivni režim Arkanove vladavine nastavlja se mjesecima. Leševi s ulica sklonjeni su 3. aprila, kada u grad ulazi „bh. delegacija“ koju su činili Fikret Abdić i Biljana Plavšić.

Do septembra, kada je napravljen spisak nesrpskog stanovništva. Dokumenti govore da su „Beli orlovi“ i Srpska dobrovoljačka garda Bošnjake ubijali i bacali u Drinu.

Ron Haviv tada je imao 27 godina, hrabrosti, ali i više od toga, da uprkos upozorenjima „Tigrova“ fotografira brutalno nasilje. Arkan je poslije raspisao nagradu za njegovu glavu, a fotografije iz Bijeljine korištene su na suđenju Radovanu Karadžiću. To je Havivu bila velika satisfakcija. Kazao je tada tužiocima Tribunala da je u svakom trenutku spreman svjedočiti o autentičnosti fotografija.

- Svjestan sam kakav su utjecaj imale moje fotografije. I to uglavnom na obične ljude, žrtve, na njihove porodice.... ali ne i na one koji odlučuju. Važno je da moje fotografije dalje svjedoče, da žive svoj život. Važno je da učimo iz njih – kaže Haviv.

Iste greške

I strahuje da Bosanci i Hercegovci nisu savladali sve lekcije. Svjedoči to i naš razgovor, to što 25 godina pričamo iste priče, utvrđujemo istinu, tražimo istinu.

- Nadam se da će lideri shvatiti da se ne treba vraćati u prošlost, praviti iste greške – dodaje Haviv.

Ni on sam previše se ne voli osvrtati. Bio je ovih dana u Bijeljini, nije dugo bio u tom gradu. Kaže, potpuno „normalan grad“. 

Neki izvori navode da su u Bijeljini ubijene stotine, moguće i hiljadu civila, ali Haški tribunal potvrdio ih je između 48 i 78. Nakon masakra u Bijeljini je počelo etničko čišćenje, porušene su džamije, uspostavljeno devet logora. Većina žrtava u Bijeljini nisu navedene kao civilne žrtve rata, već su, kako je zavedeno u knjigama, doživjele „prirodnu smrt“. 

Četnici u Bijeljini

Uoči godišnjice stravičnog zločina nad Bošnjacima Bijeljine, danas će godišnjicu početka bitke za „oslobađanje grada“ obilježiti Srpska radikalna stranka „9. januar“.

Kako je navedeno u pozivu, na trgu u Bijeljini vijence će „u znak sjećanja na poginule saborce“ položiti četničke vojvode Aleksandar Zekić, Luka Simić i Mirko Blagojević.