1. Svoj mandat ste započeli smanjenjem svoje plaće. Zašto?
- Platu sam sa 4.300, koliko je imao prethodni načelnik, smanjio na 2.500 KM. Sramota je da u ovakvoj krizi, kada sirotinja nema kruha jesti, da funkcioneri imaju deset puta veće plate od prosječne radničke. U krajnjem, načelnik bi trebao da radi besplatno. Načelnici bi zapravo trebali biti ljudi koji već imaju svoje privatne biznise, da su ovdje zbog opšteg interesa, a ne da se “uhljebe”.
2. Bilo je još smanjenja plaća. Kako su to prihvatili građani, a kako saradnici?
- Plate sam smanjio i ostalim funkcionerima, načelnicima odjeljenja, tako da zamjenik načelnika i predsjednik Skupštine sad imaju mjesečno 1.500 KM. Građani su to pozdravili, bar većina. Bilo je i komentara da se radi samo o kozmetičkim promjenama. Nije tako. Riječ je o stvarnim uštedama, jer smo samo na tim platama uštedjeli oko 120.000 KM.
3. Političkim marketingom neki su nazvali i akciju u kojoj ste zimus čistili snijeg s ulica.
- Ako je načelnik čistio snijeg, nije mu pala kruna s glave. Želio sam pokazati da su i načelnici obični ljudi koji se ne trebaju stidjeti nikakvog posla, već svojim primjerom pokrenuti ljude kako treba raditi.
4. U kakvom ste stanju zatekli finansije u Bosanskoj Dubici?
- U budžetu sam zatekao katastrofalno stanje. Obaveze opštine s kamatama iznose više od 26 miliona KM, a budžet je ispod devet miliona. To znači da su tri godišnja budžeta unaprijed zadužena. Sada se borimo da ne dođe do kolapsa, mada još postoji realna opasnost da budžet “padne” zbog presuda i računa iz ranijeg perioda. Samo jedna firma potražuje oko 1,9 miliona maraka i, ako dođe na naplatu, to je onda kraj budžeta.
5. Otkako ste izabrani za načelnika, šta ste napravili za građane?
- Uspjeli smo privući jednog njemačkog investitora da ulaže kapital u našu opštinu. Mnogo putujem, obilazim privredne komore po Evropi, mnogo privatnih firmi. I sve je OK dok ne kažem da sam iz Bosne. Tada prestaje priča i komunikacija, jer naša država ima veoma loš imidž u poslovnom svijetu. Malo se ko usudi ulagati kod nas.
6. Koliko jezika govorite?
- Govorim engleski, pomalo ruski i slovenački, njemački učim.
7. Niste jedini ljekar u politici...
- Ja sam jedini načelnik u RS koji je ljekar, ali je tačno i da ima mnogo ljekara po parlamentima.
8. Zažalite li ponekad što ste bijeli mantil zamijenili načelničkim odijelom?
- U Domu zdravlja sam svaki dan, od osam do 10 sati, završim preglede, pa onda idem u opštinu na posao. Funkcija načelnika je od danas do sutra, a titula doktora - ljekara je trajna i to je ono što volim da radim. Upravo radeći ujutro svoj posao u Domu zdravlja, odmorim se od svih problema koje nosi funkcija načelnika.
9. Često putujete, gdje najviše?
- Najviše zapadna Evropa zbog biznisa i poslovnih obaveza.
10. Kojeg biznisa?
- U našoj državi imam privatnu firmu koja se bavi proizvodnjom struje iz obnovljivih izvora energije, a u drugim firmama sam suvlasnik. Firme se bave različitim djelatnostima, ali nijedna nije iz oblasti medicine. Te firme su u Sloveniji i Njemačkoj.
11. Imate li problema da uskladite obaveze ili, ipak, nešto trpi?
- Obaveza, kako bi narod rekao, preko glave. I pored toga što brzo mislim, brzo govorim i brzo odlučujem, ne može se baš sve stići uraditi.
12. S kim i gdje se najbolje odmarate?
- Kad sam negdje daleko gdje me ljudi ne poznaju i kada sam okružen porodicom, prijateljima i poslovnim ljudima.
13. Volite li ekstremne sportove?
- Da. Volim brzinu, moto-sport, zabavne parkove s rolerkosterima...
14. S kim se najviše družite?
- Moji prijatelji su razni ljudi, ima i političara i ljekara i majstora svih profila. Nema pravila. Tu profesija nema nikakvog utjecaja. Neko vam odgovara kao osoba, kao čovjek. I to je odrednica za druženje i prijateljstvo. I ništa više.
15. S obzirom na iskustvo, biste li se ponovo kandidirali za načelničku funkciju?
- Vjerovatno ne.
16. Šta planirate još uraditi za mandata?
- Ima puno posla, no uspjeh će biti ako sačuvam budžet. Ima i dosta dobrih projekata koji će građanima biti vidljivi za nekoliko godina. Ne može to preko noći, moraju se ispoštovati javne procedure, a one traže dosta vremena i to me mnogo ljuti i nervira.
17. Koliko je zaista realizacija tih projekata realna?
- Sve je realno, ali zavisi od vremena i novca. Neka bude pola toga realizovano i bit će dobro.
18. Kada prolazite glavnom dubičkom ulicom, kakav osjećaj imate?
- Osjećam se kao običan čovjek i često me iznenadi kad mi se neko obrati s "načelniče". Navikao sam na "doktore" i to mi više godi.
19. Ima li nešto što biste voljeli uraditi, a niste?
- Volim putovanja, ali sve manje vremena imam za to. Svašta bih volio probati, ali nekad su želje i mogućnosti veoma daleko. Bitno je da čovjek ima zdravlja i da živi u miru, a ostalo nekako samo po sebi dođe i prođe.
20. Koji Vam je životni moto?
- Čovjek dok je živ treba učiti i stjecati nova znanja. I nikad se u životu ne treba predavati pred mogućim problemima. Naravno, čovjek iza sebe treba da ostavi nešto dobro i korisno po čemu će ga buduće generacije spominjati.
