Rastanak sa sinom
ZBOG RATNIH ZLOČINA
BIH
1995.: Holandski vojnici i aktivisti "Ljekara bez granica" 17. jula u Potočarima Đulsu (između mladića u bijeloj majici i holandskog vojnika ) ukrcavaju na kamion
Rastanak sa sinom
Suljić: Nije dočekala pravdu
Srce da pukne
- Izvedoše Semira Hrustića, sina moje prije. Bio je ranjen, puko dijete. Kao da ga i sad gledam - oni ga vode, a on se okrenuo, mahnu rukom. Umalo mi srce nije puklo... I njega su ubili kao i mog Adila... – pričala nam je Suljić.
Posljednjeg dana boravka u zgradi Fabrike akumulatora iznenada je u njihovu prostoriju ušao Ratko Mladić s pratnjom.
- Uđoše, kao čopor pasa da je ušao. Sijevaju očima po nama, kad se odjednom Mladić prodera: „Ima li ovdje učiteljice Esme?“ Spominje joj i prezime, a meni srce utrnulo, Esma je moja sestrična, bila učiteljica u Bratuncu, muž joj nekad bio komandir policije u Srebrenici... Kako on to povika, jedna moja kona okrenu glavu pa se pokri nekim šalom, dekom, šta li je, ne znam baš tačno. Oni vojnici poletješe, vele: „A tu si, gospođo.“ Kona se okrenu, veli da ona ne zna koga traže. Gledaju je, kad jedan iz one pratnje reče: „Nije to ta.“ A Mladić bijesan veli: „Tražite Esmu.“ Hvala Bogu, Esma se već bila spasila - pričala na je Đulsa Suljić.
Ne ubijajte mog Adila, nije ništa kriv
Nana Đulsa dugo je bolovala, a da ljekari nikad nisu mogli reći od čega konkretno boluje. Jednostavno, tuga za sinom jedincem ju je slomila i na drugi svijet otišla je izgovarajući njegovo ime. Često je, u odsustvu vlastite prisebnosti, ispričali su nam članovi njene familije, naglas proživljavala strah koji je osjetila prilikom susreta sa zločincem Ratkom Mladićem, uporno ponavljajući molbu: „Ne ubijajte mog Adila, nije ništa kriv.“
Deportacija u Tuzlu
Ranjene i bolesne žene sa sprata zgrade Fabrike akumulatora u Potočarima, nakon što su ih popisali aktivisti Crvenog križa i volonteri organizacije „Ljekari bez granica“, 17. jula 1995. godine ukrcane su na kamion i deportirane u Tuzlu.
Upamtila je Đulsa da su ih najprije vozili do Ljubovijskog mosta, ali im nije bilo dozvoljeno da prijeđu u Srbiju. Kasnije je kamion krenuo prema Zvorniku, zatim Kalesiji, i u kasnim popodnevnim satima istog dana dovezeni su na Dubrave kod Živinica, gdje su smješteni u improviziranu bolnicu. Umrla je 2009. godine, a da nije dočekala dan da Ratka Mladića vidi iza rešetaka.