Ratko Mladić, najkrvoločniji evropski ratni zločinac još od Drugog svjetskog rata, će umrijeti u zatvoru. Bilo koja druga kazna bila bi apsurdna, piše renomirani novinar Ed Vuliami (Ed Vulliamy) za The Guardian.
Bio je među prvim stranim novinarima koji su svijetu otkrili postojanje koncentracionih logora u Bosni i Hercegovini. Njegovo izvještavanje iz Prijedora postalo je neizbježan element mnogih suđenja u Haškom tribunalu.
U Hagu svjedočio protiv Mladića
Majke 8.000 muškaraca i dječaka, koji su masovno ubijeni u Srebrenici u ljeto 1995. godine, imaju puno pravo da se raduju Mladićevoj doživotnoj zatvorskoj kazni - jedinom pravnom standardu kojim se taj zločin može izmjeriti.
Međutim, zadovoljstvo mnogobrojnih advokata i organizacija za ljudska prava ne može rastjerati tamni oblak pod kojim većina preživjelih mora nastaviti sa životom sjećajući se žrtava.
U Hagu sam svjedočio protiv Mladića, kao i njegovog političkog saigrača Radovana Karadžića i sedam drugih optuženih. Moje svjedočenje se najviše fokusiralo na dokaze koje sam otkrio o koncentracionim logorima, masovnim ubistvima, etničkom čišćenju, silovanju i destrukciji, koje se desilo između 1992. i 1995. godine, piše Vuliami.
Mladić je optužen za dva genocida: jedan u Srebrenici, a drugi u ostalim općinama u Bosni. Pod njegovom komandom, vojnici su u ovim mjestima počinili najgore zločine, dok je međunarodna zajednica nijemo posmatrala. Cijeli koncept koji se krije iza Haškog tribunala je čin pokajanja za neuspjele pokušaje ambiciozne međunarodne pravde.
Zločinac se tereti za masovna ubistva, zlostavljanje, sakaćenje i silovanje u logorima u Omarskoj i Trnopolju. U Višegradu, civili, među kojima su bile i bebe, odvođeni su u kuće, gdje su bili živi spaljivani ili na most, gdje su strijeljani, a dijelovi njihovih tijela bili su bacani u rijeku Drinu.
Uništene su džamije i katoličke crkve. Uporedo s tim, žene i djevojke odvođene su u kampove, gdje su silovane i zlostavljane. Uslijedilo je uništenje čitavih gradova i naselja.
Ako ovo nije genocid, šta jeste?
Sudeći prema Haškom tribunalu, ništa od navedenog nije genocid. Mladić je oslobođen ove tačke optužbe, što otvara pitanje: ''Šta je onda genocid?''
Među onima koji su u Hagu slušali presudu bila je i Kelima Dautović, koja je preživjela logor Trnopolje, dok je njen muž bio u Omarskoj. Dautović je izgubila mnoge članove dalje porodice i komšije u masakru u Kozarcu 1992. godine.
- Jako sam razočarana, ali nisam iznenađena - kaže Kelima.
- Možda to nisu htjeli nazvati genocidom, jer se desilo pred očima međunarodne zajednice, koja nas je navodno štitila. Nadam se da će historičari postupiti bolje od sudija - završava Dautović.
Vuliami je citirao i bivšu tužiteljicu haškog tužilaštva Florens Hartman (Florence), koja naglašava da se genocid nije mogao desiti tokom pet dana.
- Genocid je kompliciran proces - kazala je Hartman.
Ona je dodala da je u ovoj, za razliku od drugih optužnica, uloga Srbije totalno zanemarena, te da je "optužnica zaobišla genocid jedne ideologije, u historijskom i međunarodnom kontekstu".
Kako kaže, ova konstatacija je tačna. Pred početak suđenja za ratne zločine u Siriji, organizacija ''Human Rights Watch'' podržava kaznu, tvrdeći da je "poruka svima onima koji koriste svoju moć kako bi počinili brutalne zločine, bez obzira bilo to u Burmi, Sjevernoj Koreji ili Siriji".
Ali, ko će odgovarati? Mladić je ratni diktator i bolje je da bude u zatvoru, nego slobodan. Međutim, pitanje je kako će se provesti pravda u Siriji, Iraku, Burmi i drugim državama, u kojima danas vlada nepravda.
Kao što je nadbiskup Desmond Tutu sa pravom pitao: ''Gdje je bio Toni Bler (Tony Blair) kada je trebalo kazniti zločince u Iraku, u ovom slučaju trebalo bi navesti imena političara Dika Čeneja (Dick Cheney) i Donalda Rumsfelda. Da li će ''pravda'' u Siriji biti slična kako bi se poštedili Asad (Assad) i Putin? Da li će bivša ljubimica pokreta za ljudska prava Aung San Su Kji dobiti svoju kaznu?
Uloga Haškog tribunala je bilo provođenje pravde, ali i promoviranje pomirenja na Balkanu. Ali, pomirenja nema! Mladićeva želja se ispunila, bosanski Srbi dobili su neku formu države na teritoriji koju je gotovo svaki nesrpski stanovnik napustio do 1995. godine. Tamo je postao idol, heroj, a njegovo ime pjevaju i na nogometnim utakmicama.
Čak i da je glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc (Serge Brammertz) priznao da su "sukobi i zločini mogu imati vlastitu logiku", stanovništvo u BiH je danas podijeljeno više nego ikada tokom ili nakon rata.
Sve strane se nalaze u udobnoj zoni međusobne mržnje što je finansijski unosno za političku klasu koja ih u tome podstiče. Mladić je bez sumnje opasan čovjek, ali on može služiti svoju kaznu sa velikim zadovoljstvom, znajući da je većinu svog zadatka uspješno izvršio - završava novinar.
