Austrijski diplomata Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) u intervjuu za DW izrazio je uvjerenje da postoji hstorijska šansa da se riješi konflikt na teritoriji bivše Jugoslavije – odnos Srba i Albanaca na Kosovu, i dodao da bi Evropska unija to trebalo da prepozna kao zaista veliku šansu.

DW: Gospodine Petriču, kažete da sada postoji historijska šansa da se riješi pitanje Kosova. Zašto to mislite?

- Mislim da je predsjednik Srbije Vučić, s obzirom na njegove izjave o Kosovu, sada spreman da to pitanje riješi. Postoji zapravo historijska šansa da se riješi taj posljednji historijski konflikt na teritoriji bivše Jugoslavije – riječ je naime o odnosu Srba i Albanaca na Kosovu. Evropska unija bi to trebalo da prepozna kao zaista veliku šansu.

Šta konkretno očekujete od Brisela? 

- Trebalo bi započeti nov politički proces kako bi se prevazišla rutina u koju je zapao dijalog između Prištine i Beograda. U naredne dvije godine fokus bi trebalo da bude na rješavanju tog problema. U tom smislu, možda bi bilo dobro da neko ko je tamo dobro poznat dobije i nekakav politički mandat. Taj mandat bi morao da bude povezan s jasnim ciljem da se problem približi rješenju. Također, mora se razmišljati i o tome šta time dobija Srbija, kako motivisati Srbiju da načini taj historijski korak.

Kažete da Brisel mora da se pokrene. Ali šta se zapravo – osim te Vučićeve izjave – nalazi na srpskoj strani pregovaračkog stola?

- Postoje dva procesa na koje on (Vučić u izjavi) ukazuje: prvo, nastavak i eventualno okončanje dijaloga između Beograda i Prištine što je moguće prije. Tu je konkretno riječ o institucionalnim pravima za Srbe na Kosovu. A drugi veoma važan korak jeste unutrašnji, srpski dijalog. Vjerujem da je to važna priprema za nešto što bi zaista moglo da donese stabilnost u regionu. Bilo bi važno da u Srbiji ne osjećaju samo da su spolja prisiljeni da priznaju nešto, već da se kroz unutrašnji dijalog dođe do rješenja koje bi bilo prihvatljivo za obje strane. Naravno, još uvijek je veliki problem to što mnogi Srbi i srpski političari teško mogu da prelome i kažu da je „Kosovo izgubljeno“, što je Vučić de fakto već uradio.

Naravno, za to Srbima morate nešto i da ponudite. To bi morala da bude zaista dobra zaštita prava etničkih manjina, ali i na primjer neko eventualno bilateralno rješenje – oko čega bi i Beograd i Priština mogli da se slože – u vezi sa određenim korekcijama granice. Srbija je relativno odmakla u pregovorima sa Evropskom unijom. Ljudima u Srbiji trebalo bi jasnije i glasnije reći da bi prevazilaženje te prepreke značilo da se i oni za nekoliko godina mogu pridružiti (Evropskoj uniji). To bi trebalo raditi paralelno sa unutrašnjim dijalogom o Kosovu. Do 2019. godine, kada će nova administracija u Briselu početi sa radom, neophodno je riješiti otvorena pitanja. U njih prije svega spada Kosovo. Cilj bi bio da nova administracija EU već 2019. ima plan o pristupanju zemalja Zapadnog Balkana Uniji koji bi u relativno kratkom roku bio i implementiran.

Mislite u paketu?

- To bi tada trebalo vidjeti. Najslabija karika u zapadnobalkanskom lancu je Bosna. Tu bi trebalo da dođe do nekog pomaka. Ali čak i u tom slučaju smatram da bi pregovore trebalo započeti relativno brzo. Trebalo bi napraviti spisak prioritetnih problema i rješavati ih jedan po jedan, uzevši u obzir specifične okolnosti u Bosni. To bi trebalo da omogući pristup. Ličilo bi to na svojevrsno regionalno takmičenje: ko će prvi stići do cilja? Tačno se zna o čemu se radi: kada je Srbija u pitanju, riječ je o rješavanju kosovskog problema, kada je riječ o BiH, radi se o disfunkcionalnosti države čiji korjen leži u Dejtonskom sporazumu. Izazovi su jasno identifikovani i svaki proces se s tim mora uskladiti.

Šta biste savjetovali srpskim političarima, kako mogu da ubjede svoje sagovornike u pregovorima da su zaista vjerodostojni? Vlada veliko nepovjerenje prema rukovodstvu u Beogradu, naročito ako se imaju u vidu medijske slobode, pravna država itd...

- Srbija nesumnjivo još uvijek ima velike probleme, ali vjerujem da bi to trebalo sagledavati u svjetlu mnogo većeg problema, a to je nerješeno pitanje Kosova. Ipak, s druge strane, Vučić je u Berlinu, kao i u drugim evropskim prijestolnicama, uspio da stekne prilično veliko povjerenje. Važnu ulogu u tome imala je i izbjeglička kriza 2015/2016. Uspio je da se pozicionira kao neko sa kim može da se razgovara i o teškim pitanjima. Vjerujem da već postoji izvjestan stepen povjerenja koji se može ukazati vladi Srbije, a da se u isto vrijeme ne izgube iz vida problemi. Ali ja sam u dobroj mjeri optimista da sva ta pitanja mogu biti rješena čim, sa jedne strane, Brisel iznese jasan plan o pristupu EU, a s druge, kada se riješe problemi sa Prištinom.

Šta savjetujete kosovskim političarima?

- Kosovo je politički duboko podjeljena zemlja. To je slaba država, moglo bi se reći na ivici kolapsa – upravo ako je uporedimo sa Srbijom koja se ekonomski i uopšte uzev veoma snažno razvila. Od Prištine mora naravno također da se zahtjeva da prevaziđe svoje slabosti. Zadatak se sastoji u tome da se što prije izađe u susret srpskoj zajednici na Kosovu. Još prije nekoliko godina potpisano je da bi trebalo da se formira Zajednica srpskih opština. To konačno mora da se ispuni. Priština to duguje.

Kakvu ulogu po vama u svemu tome igra Tirana? 

- Albanski premijer očigledno je zainteresovan za to da se dođe do rješenja. On ima veoma dobar odnos sa Vučićem, i već to smatram veoma, veoma važnim. To je nešto što je sasvim novo. Albanija sada ne bi trebalo da se samo jednostrano zalaže za Kosovo. Smatram da bi bila velika prednost kada bi Beograd i Tirana mogli da se usaglase, ali ne preko leđa drugih, već prije kao neka snaga koja motiviše. Tu bi Albanija mogla da igra važnu ulogu.