- Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od Vlade Bosne i Hercegovine, ali i sve omraženiji od vodstva „Herceg-Bosne”. Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbi sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću su stizale prijetnje smrću. 

Odluka Predsjedništva

Još 9. maja Kraljević je izdao proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora u Gracu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a - objavljeno je u nastavku četvrte epizode FTV-a „Politička ubistva - Blaž Kraljević Ero“. 

Precizira se dalje da je Kraljević imenovan za generalbojnika Armije RBiH, a 2. avgusta 1992., dakle samo sedmicu prije nego što će biti ubijen, postao je član Glavnog štaba ARBiH. Jedan od njegovih bliskih saradnika, brigadir HOS-a Stanko Primorac prisjetio se da je 26. jula 1992. Predsjedništvo BiH donijelo odluku da je HOS sastavni dio Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Tako je HOS stavljen u ravan s Teritorijalnom odbranom, HVO-om, Armijom RBiH.

U nastavku emisije FTV-a ratni reporter Mirza Huskić potcrtao je nekoliko važnih događaja koji su se dešavali tih prvih avgustovskih dana.

- Dakle, potpisan je sporazum o saradnji ARBiH i HOS-a. To je ono zbog čega se išlo u Čitluk, u Glavni stan, kako se to zvalo, HOS-a i to su potpisali, ako me pamćenje služi, Stanko Primorac i Mirsad Ćatić, i to vojni dio sporazuma, a politički su kumovali, da tako kažem, rahmetli Fadil Đozo i pokojni Blaž Kraljević – prisjetio se u emisiji FTV-a novinar Mirza Huskić.

- Blaž Kraljević je ubijen nakon sastanka s Matom Bobanom 9. avgusta 1992. godine, a Fadil Đozo poslije sastanka s Alijom Izetbegovićem 10. avgusta 1992. Blaž Kraljević je bio pred Trebinjem. Jedinice TORBiH, prvenstveno zahvaljujući energiji, organizacijskim sposobnostima i liderskom umijeću Fadila Đoze, oslobodile su Trnovo i spremale se da potpuno otvore put ka Goraždu - tvrdi se u nekim izvještajima.

„Slobodna Bosna“, pak, u svom tekstu od 17. oktobra 1998. godine objavila je:

- Fadil Đozo je pod misterioznim okolnostima preminuo u zeničkoj bolnici. Prema verziji koju je prepričavao njegov tadašnji sobni drug, dr. Đuderija, svi aparati za infuziju bili su mu nasilno isključeni.

SB: Sead Rekić 1993. godine priznao da je organizirao ubistvo Đoze

„Slobodna Bosna“ je prije 19 godina u nastavcima objavila senzacionalni serijal s dijelovima priznanja koje je 1993. godine, nakon hapšenja u Sarajevu, dao bivši oficir KOS-a Sead Rekić, potvrđujući svoj rad za neprijateljsku stranu.  

Između ostalog, u prvobitnom iskazu, koji je promijenio na suđenju, Rekić je priznao i da je organizirao ubistvo Fadila Đoze na Igmanu u avgustu 1992. godine.

- Na radiovezama pozivni znak za Rekića je bio "Dido", za Mirsada Ćatića "Sjena", Ediba Šarića "Stari grom", a Fadila Đozu "Kolibri". Nakon završenog sastanka, oko sedamnaest sati, Ćatić, Đozo i novinar Huskić krenuli su Mitsubishijem prema istočnoj Bosni, na dogovor oko uvezivanja s jedinicama iz Goražda pod komandom Ferida Buljubašića.

Nakon njihovog odlaska, motorolom se javlja Šarić pod šifrom "Stari grom" i pita Rekića: „Da li su krenuli Sjena i Kolibri?”, Rekić odgovara potvrdno.

Ćatić i ekipa su na put pošli bez vodiča. Usput su sreli nekog borca koji poznaje put i koji je s njima sjeo u vozilo. Rekić odlazi u izviđanje na Rogoj i nakon nekoliko sati vraća se u sanitet, gdje je spavao. Ujutro ga obavještavaju da su Đozo i Ćatić stradali...

Vozač cisterne koji je našao ranjene i odvezao ih u ambulantu u Dejčiće, gdje im je pomoć pružio doktor Murat Đuderija, vidio je kako je neki vojni automobil prošao pored stradalih i nije se zaustavio.

U svakom slučaju, glavni inspektor MUP-a Rekić nije smatrao potrebnim da ode na uviđaj, već oko deset sati ujutro, u pratnji Semira Balte i Semira Bećirevića, odlazi u hotel „Borik“, gdje je do tada Đozo spavao. U "Boriku" zatiče Ediba Šarića i Husu Alića, koji mu kažu da su Đozo i ostali prebačeni u bolnicu u Konjic.

Daljnji događaji koje je Rekić opisao u predistražnom postupku, kada je 1993. uhapšen i isljeđivan u sarajevskom CSB-u, odvijali su se ovako. Rekić je priznao da je organizovao ubistvo Fadila Đoze, ali da jedino nije povukao obarač - objašnjava se u tekstu SB-a od 17. oktobra 1998. godine.

Taj list je, također, kao motive likvidacije navodio to što je Đozo saznao da se Rekić javlja četnicima pod šifrom "Otrov" i odaje im informacije. Đozo je, pisala je „Slobodna Bosna” prije nego što će biti smrtno ranjen otvoreno rekao da sumnja da Rekić i dalje radi za KOS.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)