Subota, 3. mart: Je li vrijeme stalo
Drugi je dan lijepoga druženja sa kolegama iz osam zemalja zapadnoga Balkana i Turske u Beogradu. Vijeće za štampu u BiH, kao lider samoregulacijskih tijela za štampu i online medije u regionu, organizator je ovoga skupa. Posljednji put sastali smo se prije godinu i pol u BiH, pod UNESCO/EC pokroviteljstvom. Bilo nas je 25 predstavnika Vijeća za štampu, danas nas je 43. Kolege iz Turske i Albanije puno su brojniji sada nego u prvom susretu. Albanci su najmlađi, odlična ekipa mladih i obrazovanih novinara, odlučili su sami zaštititi profesiju i uspostaviti samoregulacijsko tijelo, nakon nekoliko izgubljenih godina pregovora i uvjeravanja s vlasnicima medija Albanije da to učine. Novo vrijeme, nove tehnologije, novi način pristupa novinarstvu i profesiji.
Slušamo kolege iz Turske i konstatujemo da svi problemi koje mi imamo nisu ništa u usporedbi s njihovim. Diskutujemo o zajedničkim izazovima, neophodnosti zaštite slobode govora i pošasti lažnih vijesti i govora mržnje. Gubi li u ovom našem regionu sloboda govora bitku pred ove dvije pošasti? Beogradske kolege sa portala raskrinkavanje.rs gosti su nam danas, dajući primjere novog načina bitke protiv ove zloupotrebe slobode govora.
Uvečer se družimo u vinariji po izboru kolege iz Savjeta za štampu, promovirali smo ga u „eksperta za beogradske kafane“. Divno je slušati razne balkanske naglaske i jezike, viceve i prepričavanja nezgodnih i duhovitih situacija iz duge novinarske prakse. Oko ponoći mladi Albanci hoće nastaviti druženje u nekom od barova. Mi ćemo na odmaranje. Stariji kolega iz Turske veli: „Izdadoše me ovi moji stari boemi, odoh ja s mladima“.
Vraćamo se u hotel. Dženana Burek i ja proklizavamo po smrznutom pločniku, snijeg provejava, grad blješti novogodišnjim ukrasima, čarobno okićene jelke sijaju na svakom koraku, je li vrijeme stalo u Beogradu? Sretna Nova godina u trećem martu.
Nedjelja, 4. mart: Ludilo bh. stvarnosti
Jutro nam ne počinje sa „dobro jutro“, već pitanjem: „Gdje će predsjednik RS glasati danas na lokalnim beogradskim izborima?“ Padaju šale kolega iz regiona na ludilo naše bh. stvarnosti, gdje se i to može. Ali, vrijeme rastanka potiskuje taj „fenomen“.
Dogovaramo kako, gdje i kada ponovno skupa. Na Kosovu, uskoro, kolege slave 12 godina postojanja. Unaprijed se radujemo, pozitivno smo energetski napunjeni, jači smo zajedno i nije fraza već činjenica.
Ponedjeljak, 5. mart: Hoću-neću snježni dan
Gripa mi se osvećuje svom snagom, sve ono što sam potisnula ovih dana paracetamolima i vitaminima da uradim posao kakao treba, popustilo je u odbrani i bacilo me u krevet.
Vani je tmurni hoću-neću snježni dan, volim to tmurno vrijeme, uz čaj, vatru u usijanoj peći i mirisu karanfilčića i cimeta u čaju. Uzimam omiljenu knjigu Neil Gaimana i prepuštam gripi da odradi svoje.
Utorak, 6. mart: Žena koja inspirira
Lijepa vijest za početak dana - „moja maja seka“ Biljana Handžo dobit će večeras nagradu Udruge „Žene ženama iz Konjica“, „Žena koja inspirira“. Ako je neko zaslužio takvu nagradu, to je „moja maja seka Biljkić“. Konjic je prepun događaja iz kulture zahvaljujući njoj, koncerti, pozorišne predstave, izložbe, pjesnički susreti, i iznad svega Muzički centar, koji je podigla za mlade ljude i djecu grada. Moja inspiracija.
Srijeda, 7. mart: Rad, rad i samo rad
Rad, rad i samo rad. Od zore do kasne noći. Naš nam posao ne dozvoljava niti bolest niti odmor, svaki propušteni dan treba nadoknaditi.
Četvrtak, 8. mart: Hoću li stići...
Dok sam bila mlada, ili mlađa, bila sam sigurna da ću u ovim godinama raditi puno manje i imati puno vremena za čitanje, druženje s prijateljima, naročito za praznike.
Šta se dogodilo u međuvremenu, pa na Dan žena 8. marta jurim pored preko noći niknutih štandova s cvijećem i prebrajam u glavi šta još moram završiti, hoću li stići?
Ne bez frustracije u devet uvečer ukucavam šifru i izlazim iz ureda, žao mi je da nisam stigla otići do moje Elvirice i odnijeti joj cvijeće. Slavit ćemo 8. mart za vikend, draga moja prijateljice, kažem joj u mislima.
Petak, 9. mart: Lakše se diše
Tematska sjednica u Parlamentarnoj skupštini BiH „Sloboda izražavanja i sloboda medija“, toliko dobrih stvari je rečeno. Šteta što u kući s toliko javnih službenika, zastupnika i političara tako ih je malo u Plavoj sali. Novinara je ponovo mnogo više. Ali, dobro, barem se nešto pomiče.
Jurim na sjednicu Žalbene komisije, dan je opet veoma dug. Sutra je subota, lakše se diše.
