Priča o Brezaninu Mustafi Alajmoviću i njegovom humanom odnosu prema ljudima kojima je pomoć potrebna, kao i njemu samom, odavno je poznata. Natpisom “Ko nema, neka uzme, halal je” za štandom na kojem prodaje domaće sokove, med i džemove, ovaj dobri čovjek privukao je pažnju javnosti u cijeloj zemlji.  

Iako i danas teško žive, a Mustafinoj teško oboljeloj supruzi Zehri i dalje je potreban novac za liječenje, ova porodica svojim proizvodima pomaže bolesnima i siromašnima širom Bosne i Hercegovine.

Manje količine

Mustafu smo posjetili u skromnom stanu koji je dobio od Rudnika mrkog uglja Breza, a koji još čeka da otkupi, jer je njegov oduzela banka zbog dugova poznanika kojem je bio žirant.

- Prije tri i po godine, mi nismo imali ništa. Bio sam rudar, banka mi je uzela stan, a plaća je bila blokirana. I upravo zbog toga smo došli na ideju da počnemo praviti sok - govori Mustafa.

Supruga Zehra boluje od raka maternice i dojke, a tumori su se raširili i po cijelom tijelu.

- Kad se Zehra liječila u Zenici, odlučili smo da nešto uradimo i počeli smo sa proizvodnjom. Prvo je nastao med od maslačka. Do onog trenutka kad je u medijima objavljena moja fotografija sa sarajevske autopijace, niko mi se nije obraćao, ali su me nakon toga počeli zvati donatori, ljudi su počeli činiti dobro - kaže Alajmović.

Mustafa je u to vrijeme prodavao manje količine domaćih proizvoda, ali je danas njegova proizvodnja znatno veća, a prodaja se proširila u cijeloj državi, pa i u nekim gradovima Evrope.

- U početku je bilo teško, nismo imali dovoljno novca ni za šećer da bismo nešto napravili, ali je narod s vremenom prepoznao naš trud, sreo sam dosta dobrih ljudi i nama je krenulo – prisjeća se Mustafa.

Hrabro se bore

Zehra je na liječenju u Zagrebu, a njene terapije su skupe. Svojim trudom i radom te uz pomoć dobrih ljudi, ova porodica hrabro se bori, ali uvijek misle i na one kojima je pomoć potrebna, kao i njima.

- U koji god grad da odem da prodam svoje proizvode, od svakog proizvoda odvojimo po jednu marku i damo nekoj porodici kojoj je zaista potrebno – ističe Alajmović.

Ko nema, neka uzme, halal je 

Mustafa nam je ispričao i kako je nastala ideja o natpisu: “Ko nema, neka uzme, halal je”, koji je uz njegove proizvode ostao i danas.

- Kad sam prodavao na autopijaci, prišla mi je jedna žena s djevojčicom i u ruci je držala nešto sitno para koje je prebirala. Imala je oko pet maraka, a mi smo tada, u pitanju je bio med od maslačka, prodavali po osam maraka, i ja joj dam teglu i kažem: “Halal je.” I tako je nastao naš natpis - kaže on.