Konjičko drvorezbarstvo zvanično je upisano na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva 6. decembra 2017. godine, a tim povodom u Konjicu je upriličena svečanost. 

Ovaj umjetnički zanat u tom gradu procvat je doživio zahvaljujući talentu, upornosti i vještini drvorezbara poput Ilije Arapovića, Mate Azinovića i Ivana Ramljaka te odluci austrougarskih vlasti krajem 19. stoljeća da potpomognu školovanje drvorezbara u Sarajevu, a kasnije i otvaranjem drvorezbarskih škola u Konjicu.

Obišli punktove

Između dva svjetska rata, u Konjicu su registrirane 34 drvorezbarske radionice, od kojih su najveći uspjeh doživjele one u vlasništvu porodica Mulić i Nikšić. Prenoseći svoje znanje drvorezbarskih zanata na mlađe generacije te stalnim dizajnerskim inovacijama i uspješnim vođenjem porodičnih drvorezbarskih firmi, ove dvije porodice uspjele su do danas očuvati tradiciju konjičkog drvorezbarstva.

Jučerašnjom manifestacijom, kojoj su, osim porodica koje se bave drvorezbarstvom, prisustvovali i predstavnici lokalnog, kantonalnog i federalnog nivoa vlasti, kao i predstavnik UNESCO-a za BiH te predstavnik atašea za kulturu Ambasade SAD u BiH, obuhvaćen je obilazak svih drvorezbarskih punktova u Konjicu.

Orhan Nikšić, član porodice koja tradiciju drvorezbarstva njeguje već četiri generacije, kazao je za „Avaz“ da upisivanje konjičkog drvorezbarstva na listu UNESCO-a ima ogroman značaj kako za njih tako i za sve Konjičane i BiH.

- Velika mi je čast što pripadam porodici Nikšić, koja, uz porodicu Mulić, najduže njeguje ovu tradiciju. Upis na UNESCO-ovu listu najveće je priznanje koje na svjetskom nivou može dobiti neki dio našeg kulturno-historijskog naslijeđa – podsjetio je on.

Važno mjesto

Siniša Šešum, predstavnik UNESCO-a za BiH, istakano je da je Konjic prvenstveno šampion UNESCO-a, jer je jedini grad u BiH koji element nematerijalne baštine ima upisan na reprezentativnu svjetsku listu kulturne baštine.

- UNESCO je krajem 2004. i početkom 2005. godine počeo raditi na monografiji umjetničkih zanata u BiH. Tada, 2004., neposredno nakon usvajanja Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, u toj monografiji konjičko drvorezbarstvo je zauzelo, praktično, najvažnije mjesto – naveo je Šešum.