Poslanica iz Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope (CoE) Milica Marković (SNSD) nije korumpirana. To je utvrdila nezavisna Istražna komisija, koju je ovaj parlament formirao nakon optužbi da je Azerbejdžan podmitio više poslanika koji su pratili rad ove države.
Kako je ustanovljeno, barem desetak poslanika Vijeća Evrope primili su novac ili druge vrste „poklona“. Zauzvrat su CoE izvještavali u skladu sa željama azerbejdžanskih vlasti.
Istražna komisija istakla je u obimnom izvještaju na 200 stranica, da je njen rad bio limitiran, ali je uspjela doći do „nepobitnih dokaza“ o rasprostranjenoj korupciji u Vijeću Evrope.
Utvrđeno je da je bivši predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope (PACE) Pedro Agramunt „prekršio Kodeks časti“. Ista kvalifikacija važi i za Alena Destešea (Alain Destexhe), jednog od izvjestilaca za Azerbejdžan, Luku Volontea (Luca), Ćezara Florijana Predu (Cezar Florin Preda), Roberta Valtera (Walter), Samada Sejidova, Kerin Štrenc (Karin Strenz), Jordija Žukla (Jordi Xucla), Eduarda Lintnera, Tadeuša Ivinskog (Tadeusz Iwinsky), Tjeri Marijani (Thierry Mariani), te Stefan Šenaš (Schennach). Svi oni su bili angažirani u ime CoE-a da prate političku situaciju i stanje ljudskih i ostalih prava u Azerbejdžanu.
Uz njih, navedena su i imena drugih članova CoE-a koji su umiješani u jedan od najvećih skandala koji je iz temelja potresao parlament ove najstarije organizacije Evrope.
Navedeno je da je Azerbejdžan u lobiranje u CoE utrošio najmanje 30 miliona eura. Uz to, ta je država, kao i još neke s područja nekadašnjeg Sovjetskog saveza, intenzivno radila i investirala na „prepariranju“ poslanika i finalnih dokumenata ovog tijela.
Ustanovljeno je da je nekadašnji predsjednik PACE-a Pedro Agramunt primao novac i poklone od azerbejdžanskih, ali i ruskih vlasti. On je imao više posjeta objema državama te je utjecao na sadržaj finalnih dokumenata koji se tiču stanja u ovim zemljama.
Agramunt: Odbio saradnju s istražiteljima
Agramunt: Odbio saradnju s istražiteljima
Agramunt je prošle godine bio prisiljen dati ostavku na sve pozicije u PACE-u.
Odbio je da komunicira s Istražnom komisijom.
Luka Volonte nekadašnji je član PACE-a. U tom tijelu predvodio je najjaču političku grupaciju, poslanike Evropske narodne stranke (EPP). Posebno se ističe njegov angažman u razvodnjavanju i ublažavanju izvještaja koji se odnosio na političke zatvorenike u Azerbejdžanu, iz 2013. godine.
Istražna komisija utvrdila je da je za to on dobivao novac u više navrata, često preko off -shore kompanija. Tokom 2013. i 2014. Volonta je primio ukupno 18 finansijskih doznaka od Azerbejdžana, sve preko off-shore računa.
Sud u Milanu već je podigao optužnicu za korupciju i njemu se trenutno sudi.
Elkhan Sulejmanov bio je, najprije ambasador Azerbejdžana pri Vijeću Evrope, a potom je postao i poslanik u ovom tijelu. Ustanovljeno je da je samo kroz njegove ruke prošlo 30 miliona eura, koje je vlada Azerbejdžana uplaćivala te neutvrđen iznos novca u kešu. Taj dio dolazio je najčešće kroz studente koji su iz ove države dolazili na studije u Francusku i „usput“ su Sulejmanovu u koferima donosili gotovinu.
Sulejmanov: Jedan od ključnih igrača
Sulejmanov: Jedan od ključnih igrača
Komisija je utvrdila da je on novac distribuirao na račune više poslanika PACE-a.
Stef Goris bio je poslanik PACE-a iz Belgije tokom 2011. godine. On je, kako je ustanovljeno, pokušao izlobirati čelnika irske parlamentarne delegacije u ovom tijelu Majkla Meknamaru (Michael McNamara).
Kako je Meknamara odmah prijavio, Goris ga je pozvao na večeru, gdje je zastupao stavove Azerbejdžana i ubjeđivao Irca da bi bilo dobro posjetiti tu zemlju. Obećavao mu je luksuzne hotele i ugodan boravak. Kada ga je Meknamara pitao za političke zatvorenike, Goris je prekinuo večeru i više ga nije kontaktirao.
Tadeuš Ivinski bio je izvještač PACE-a o Azerbejdžanu.
Ivinski: Pripremljene izjave
Ivinski: Pripremljene izjave
Tokom svog rada on je primao unaprijed spremljene pisane materijale koji su radili lobisti ove države i prilagao ih kao svoje, te utjecao da se oni prihvate. Time je često bitno mijenjao sadržaje izvještaja u korist Azerbejdžana. Za sve je to unaprijed primao novac vlade u Bakuu. Sve te aktivnosti tijesno su koordinirane s Gorisom.
Rumunski poslanik Ćezar Florijan (Cesar Florian) trenutni je poslanik u PACE-u. On predsjedava EPP grupom u ovom tijelu. Odbio je saradnju s istražiteljima. Zbog toga nije odgovorio na brojna pitanja koja se tiču njegovih čestih posjeta Azerbejdžanu, na koje je vodio prijatelje i članove svoje i njihovih porodica.
Istražna komisija ne sumnja da je on „uprljan“, te tim više što je odbijao ići u zvanične posjete ovoj zemlji, a i kada bi otišao, uvijek je imao svoj protokol aktivnosti, drugačiji od zvanično ustanovljenog.
Alen Desteše bio je izvjestilac PACE-a za Azerbejdžan.
I za njega je utvrđeno da je, preko lobista i off-shore kompanija, primao poklone. Ističe se primjer njegovog odlaska na gran pri utrku. Tom prilikom zahtijevao je i da se susretne s predsjednikom Azerbejdžana, kako bi s njim „razgovarao o stanju političkih zatvorenika u toj zemlji“.
Kada je, uz mnogo peripetija, taj sastanak upriličen, Desteše je čestitao na organizaciji gran prija. Političke zatvorenike nije ni pomenuo.
Robert Valter (Walter), britanski poslanik u PACE-u, nije krio svoju naklonost Azerbejdžanu.
On je bio jedan od promatrača izbora 2013. godine u toj zemlji i koristio je tu poziciju za razvoj poslova njegove supruge. Ona je vlasnica firme koja radi u Azerbejdžanu i Valter je, čak i kao izvjestilac Vijeća Evrope za Azerbejdžan, koristio i tu poziciju za vlastiti dobitak. Istražna komisija utvrdila je da on nije prijavio sukob interesa zbog svojih i poslova svoje supruge.
Kerin Štrenc pred istražiteljima je priznala da je imala poslovne odnose s kompanijom koja je pružala lobističke usluge Azerbejdžanu i imala poslovne aktivnosti u toj zemlji.
Štrenc je poslanica iz Njemačke u PACE-u i pratila je tok izbora 2015. godine, ali i u nekoliko navrata u godinama prije toga. U jednom je slučaju bila „privatni promatrač izbora“ te je za to dobila odgovarajuće novčane iznose od lobističke firme.
Kao i Štrenc, bivši poslanik Francuske u PACE-u Tjeri Marijani, pratio je izbore u Azerbejdžanu kao „privatni promatrač“. Tokom razgovora s istražiteljima, on nije vidio „ništa sporno“ u tome da je išao u misiju pod okriljem lobističke firme koja je i njemu platila sve troškove.
- Nije bitno ko zove i plaća, već da promatrač iznese svoje stavove o događaju, bez ikakvih preduvjeta ili ustezanja – rekao je on istražiteljima.
Milioni eura prošli su kroz ruke nekadašnjeg poslanika u PACE-u iz Njemačke Eduarda Lintena. Istražna komisija ustanovila je da je novac išao preko njegove lobističke firme GEFDAB, koja je zastupala interese Azerbejdžana.
Otkriveno je da je Linten novac proslijeđivao nekim od poslanika. Iz sudskog postupka u Milanu protiv Volonta, kome je uplaćeno skoro 800.000 eura.
Linten nije krio da lobira za Azerbejdžan i o tome je razgovarao i s predstavnicima Sekretarijata Vijeća Evrope i PACE-a.
On i Goris su redovno „poklanjali“ poslanicima grupacije EPP-a gotovinu. Bila bi uvijek u kovertama, u malim apoenima i iznosi su često bili do 500 eura. Većina poslanika nije prijavila takve „poklone“, a niko od njih nije Sekretarijat CoE-a obavještavao o luksuznim putovanjima u Azerbejdžan.
Ko su članovi Istražne komisije
Istražnu komisiju, svojom odlukom, a nakon detaljnih izvještaja njemačke nevladine organizacije Inicijative za evropsku stabilnost (ESI), ustanovio je PACE.
Radi se o nezavisnom tijelu koje su činili Žan-Luj Bružuer (JeanLouis Bruguiere), bivši istražni sudija, sir Nikolas Braca (Nicolas Bratza), bivši predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, te Elizabet Fura (Elisabet), nekadašnja sutkinja Evropskog suda za ljudska prava i glavni parlamentarni ombudsmen Švedske.
Potrebna sveobuhvatna istraga
Istražna komisija istakla je da njen rad predstavlja tek osnovu za daljnje aktivnosti Vijeća Evrope i tijela ove organizacije.
Upozorili su da se optužbe o korumpiranosti poslanika i pogrešnoj praksi u radu ovog tijela „treba veoma ozbiljno uzeti u obzir i riješiti ih“.
Posebno se ističe da „povjerljivost glasanja u komitetima PACE-a može loše utjecati na proces transparentnosti i rad komiteta“.
- To može otvoriti vrata za neprikladne aktivnosti i utjecaje na članove komiteta – ističe se.
Komisija sugerira da se sistem glasanja u PACE-u prenese i na njegove komitete, jer je „u cijelosti transparentan“.