Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, koji je nedavno imenovan za episkopa Frankfurta i cijele Njemačke, posljednjih se dana širom Hercegovine oprašta od svojih vjernika.
Neuzvraćena ljubav
Tako su njegove oproštajne besjede, skoro u svakom mjestu, bile nabijene emocijama, a posebno mu je teško bilo jučer u Mostaru, gdje je njegovom zaslugom prije sedam godina vraćeno sjedište Eparhije iz Trebinja.
On je u Mostaru, povodom slave Saborne crkve koja je u izgradnji, služio posljednju svetu arhijerejsku liturgiju.
- U času kada se spremam da napustim Hercegovinu i preuzmem drugu službu, naročitu blagodarnost želim da uputim svim svojim mostarskim prijateljima, s obje strane Neretve, hrišćanima rimokatolicima i muslimanima, koji su nam svesrdno pomagali pri uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa i međusobnog razumijevanja prema svima nama koji živimo na ovom prostoru - rekao je vladika.
Na svoje emotivne oproštaje od vjernika, kao i činjenicu da zbog njegovog odlaska žale ljudi svih nacionalnosti u Mostaru, od kojih su mnogi jučer bili i u crkvi, vladika Grigorije osvrnuo se u kratkom razgovoru za „Dnevni avaz“.
- Neprestano sam gledao na sve ljude kao na Božije ljude i djecu, jer prosto ne mogu da povjerujem da nas Bog tako dijeli, kao što se mi dijelimo. Međutim, s druge strane, kad god imamo neku ljubav prema nekome, ona nikad ne ostaje neuzvraćena i to je, ja mislim, najveća tajna Božije ljubavi – kazao je on.
U vezi s tim ispričao nam je i kratku crticu iz svog života.
Snaga i podstrek
- Imao sam četiri godine kada mi je umro otac i onda sam stalno mislio da li mene moj otac voli kao što ja volim njega. Ali, ta ljubav nije mogla biti uzvraćena. Kasnije sam saznao da nijedna ljubav ne ostane neuzvraćena i, u tom smislu, moja ljubav prema Hercegovini i ljudima, ali i njihov odgovor na to, zaista je nešto što mi daje mnogo snage i mnogo podstreka za daljnji rad – ispričao nam je vladika.
U životu je, kako je to i naveo u svojoj zbirci priča „Preko praga“, zakoračio preko mnogo pragova. Na našu konstataciju da ponovo, nakon skoro dvije decenije episkopovanja u Hercegovini, ide „preko praga“, vladika je odgovorio:
- Da. Čitav nam je život ići preko praga. Inače, nema tog čovjeka koji zna svoju sudbu, osim što može da želi ići putem Božijim ili putem lošim, ali ono kuda nas ti putevi vode, vrlo često ne znamo.
Poruka Mostarcima
Vladika Grigorije uputio je Mostarcima poruku da nikad ne gube svoju posebnost, kako je naveo, svako ponaosob, ali i svaki narod.
- Podijeljenost nije dobra. Važno je da Mostar shvatimo kao jedan i jedinstven grad, pun različitih ljudi, grad pun svjetlosti i toplote - zaključio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.
