Hastahana, prva tuzlanska bolnica, postala je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine prije više od četiri godine. Nažalost, ni ta “titula” nije bila dovoljna da alarmira nadležne kako bi se ovaj biser osmanske arhitekture renovirao i spasio od sve izvjesnijeg propadanja.
Historija i identitet
Vlasnici objekta, u kojem je 1874. otvorena prva bolnica, koja je na ovoj lokaciji radila 12 godina, su porodice Prcić i Kapidžić. U bolnici je bilo petnaestak ležajeva, ordinacija sa prijemnom ambulantom, bolesničkom kuhinjom, sobom za osoblje i molitvu. Osnivač Hastahane bio je Mehmed Sami Šerbić, koji se godinu ranije vratio sa studija medicine iz Carigrada.
- Od proglašenja Hastahane nacionalnim spomenikom do danas, niko nas nije obišao da se vidi šta raditi s ovim objektom, koji je u vrlo lošem stanju. Krov je oštećen na više mjesta, fasada otpada, vrlo brzo će doći u pitanje i noseće grede. Preče je nešto drugo, a nećemo da se brinemo o svojoj historiji i identitetu. Nikome nije stalo - kaže s ogorčenjem Jasenko Prcić, jedan od vlasnika Hastahane, koji od rođenja živi u ovom objektu.
Prcić: Niko ne govori šta će biti sa zgradom
Da je Hastahana prepuštena zubu vremena, najbolje govori činjenica da ploča s osnovnim podacima o objektu datira još iz vremena bivše Jugoslavije. Iako se ovaj nacionalni spomenik nalazi samo stotinjak metara od centra Tuzle, nema nijednog putokaza ili table koji govore da se u blizini nalazi Hastahana, prva bolnica u Tuzli i nacionalni spomenik naše zemlje.
Posebno mjesto
Uporedo sa propadanjem Hastahane odumire i ulica koja danas nosi ime dr. Mehmeda Samija Šerbića. Napuštene kuće i izrovane kocke uz kaldrmu, obrisi su ulice koja kod starijih Tuzlaka zauzima posebno mjesto i predstavlja značajnu historijsku dimenziju.
Hastahana svih proteklih godina strpljivo čeka na svoju obnovu i tako će, prema svemu sudeći, biti još dugo.
Autentičan izgled
- Niko nama ne spori da renoviramo zgradu, ali ne možemo drugačije nego po autentičnom izgledu. To znači da bismo morali angažirati stručnjake - arhitekte, inžinjere, kustose, projekte, firmu koja to zna uraditi. Znate li koja su to sredstva? Odakle nama tolika sredstva da sve to uradimo? A opet, zašto da mi to i preuzimamo na sebe kad se neko obavezao, kao sistem, da se brine - pita se Prcić.
