Nakon što je odbrana optuženog Jovana Tintora zatražila donošenje oslobađajuće presude, Sud BiH je izricanje prvostepene presude za zločine počinjene u Vogošći zakazao za 30. avgust.
Na početku iznošenja završne riječi, advokatica Nina Kisić se osvrnula na prisluškivane razgovore optuženog koje je Tužilaštvo BiH izvelo u toku postupka, ocijenivši ih kao nerelevantne jer su sačinjeni prije vremena obuhvaćenog optužnicom, nezakonito su snimljeni i sačuvani, te nema potvrde autentičnosti razgovora.
Kisić je istakla da nije izveden nijedan dokaz o postojanju Kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS) Vogošća, kao ni o predsjedniku tog tijela i da se u optužnici navode četiri verzije imena kriznih štabova. Dodala je da nije dokazana uloga Kriznog štaba u podjeli policije.
Također se osvrnula na iskaze svjedoka koji su izjavili da Tintor nije imao nikakvu ulogu u lokalnom SDS-u na nivou Vogošće i da nije imao nikakvu ulogu i vlast u Vogošći. Kako je rekla, u dokaznom postupku nije izveden dokaz da je Krizni štab općine Vogošća postojao prije kraja aprila 1992. godine.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, kao bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i na drugim lokacijama u Vogošći.
Prema advokatici Kisić, brojni svjedoci su govorili o oružanom sukobu i svojim ulogama u njemu, te je ukazala na uloženu knjigu svjedoka Eseta Muračevića, iz koje proizlazi tvrdnja odbrane “o neistinitosti navoda svjedoka o njegovom statusu civila”.
- Svjedok Muračević navodi da je u "Bunker" odveden iz kasarne u Semizovcu - zbog moje aktivnosti u Patriotskoj ligi BiH . Svjedok Biser Piknjač je u izjavi potvrdio da je moguće da je njegov otac u vrijeme zarobljavanja bio "na straži" - napomenula je Kisić.
Ona je izjavila da Tužilaštvo nije dokazalo napad na civilno muslimansko stanovništvo naselja Svrake i koje su snage učestvovale u borbama u tom mjestu. Naglasila je da su svjedoci govorili da je u Svrakama organizirana Teritorijalna odbrana (TO), da su Bošnjaci držali straže i da su neki od njih bili naoružani.
Kisić smatra da optužba nije dokazala da je Krizni štab donio naredbu o formiranju zatočeničkog centra u objektu “Kontiki”, istaknuvši da nijedan svjedok nije kazao da je objekt “Bunker” bio u sastavu objekta “Kontiki”. Spomenula je iskaz svjedoka C-13, koji je izjavio da je “Bunker” bio u nadležnosti Ministarstva pravde.
Govoreći o statusu zatvorenika, Kisić je izdvojila iskaz Nenada Kelovića, bivšeg stražara u “Bunkeru”, koji je rekao da su ljudi zarobljeni u borbi i da ih je dovela vojska ili policija.
- Nije dokazano da je "Nakina garaža" funkcionirala kao sastavni dio zatočeničkog logora formiranog u okviru objekta "Kontiki", nije dokazano da su zatvorenici zlostavljani od pripadnika srpske vojske - izjavila je ona.
Također, prema njenim riječima, nije dokazano da se Vogošća mogla napustiti samo uz pisanu dozvolu Kriznog štaba, te se iz materijalnih dokaza može vidjeti da njih nije potpisivao Tintor, ali da su sačinjavane i za lica srpske nacionalnosti.
Kisić je istakla da nije dokazan događaj sa svjedokinjom C-3 i da je njena izjava kontradiktorna. Kako je kazala, ona je iznijela niz navoda koji su se ispostavili kao netačni, pojasnivši da svjedoci koji su boravili u “Bunkeru” nisu spominjali dovođenje teško premlaćene žene u visokoj trudnoći.
Na kraju završne riječi, odbrana je iznijela kako smatra da izvedeni dokazi Tužilaštva nemaju potrebnu snagu i uvjerljivost da pokažu osnovanost navoda optužnice, te je predložena oslobađajuća presuda.
Tintor se kratko obratio Sudskom vijeću, rekavši da njegova krivica nije dokazana i da “želi da vjeruje u pravično suđenje”.
