Predanje kaže da su u neka stara vremena tri sestre tri grada gradile. Prva je rekla da će sagraditi grad od srebra, pa je tako nastao Srebrenik, druga je obećala da će sagraditi grad nad gradovima, pa je nastao Gradačac, a treća da će sagraditi grad na koji će moći sletjeti samo ptica soko, pa nastade grad Soko.
Naravno da se s predanjem historija ne slaže.
Osam spomenika
„Avazova“ turistička patrola našla se u gradu u kojem se nekad pjevala pjesma “Urodile sitne trninice, dole, gore, oko Gračanice”. Gračanica se ubraja među pet-šest privredno najrazvijenijih općina u BiH, po čemu je prozvana “od posla čaršija”.
O svemu pomalo, o turističkim potencijalima i njihovom korištenju, planovima i resursima, razgovarali smo sa mr. Edinom Šakovićem, Gračanlijom koji godinama izučava historiju svog kraja i piše o tome knjige.
- Ovo vam je sahat-kula - kosi toranj. Gradio ju je Ahmed-paša Budimlija u 17.stoljeću. Ona se ubraja među najviše u BiH. Pri gradnji se nagnula na jednu stranu, ali je utvrđeno da neće pasti, pa su je ostavili. Mjeri vrijeme bečkim satovima. Malo dalje je Bijela džamija, također djelo velikog vakifa Ahmed-paše. Prekoputa je medresa, koju je dao sagraditi Osman-kapetan Gradaščević, otac velikog borca za samostalnost Bosne, Husein-kapetana Gradaščevića. U njoj je dershana, velika terasa je mjesto za odmor – priča Šaković.
Gračanica broji osam nacionalnih spomenika. Neki su obnovljeni, a neki nisu. Zapuštena Gradina u srednjovjekovnom gradu Sokolu i obnovljena Stara džamija dva su nacionalna spomenika u jednom naselju. Ima dobrih izgleda da i Gradina dođe na red za obnovu, čim se riješi ulaz na ovo zdanje, inače zadužbinu kraljevske dinastije Kotromanića.
Svojevrstan ukras Gračanici daje i obnovljena stara bosanska Čardaklija kuća, u koju se nedavno uselilo Udruženje “Gračaničko keranje”, koje od zaborava čuva ukrase koje su radile stare bosanske nane. Kera je nekad krasila bečke dvore i bosanske sobe. Čardakliju danas, što zbog keranja, što zbog samog izgledam, posjećuju brojni gosti, znatiželjnici, ambasadori, umjetnici i obična raja.
Pitka voda
Patrola se potom uputila do Sprečkog polja, na gejzir termomineralnih voda. Na tri bazena ovdje dolaze gosti iz cijele regije, jer ova čudotvorna voda ima ljekovita svojstva. Ovdje čovjek dođe na štakama, a kući ode s rukama u džepovima. Uz bogatu gastronomsku ponudu, uživanje je upotpunjeno, a jela s roštilja spravljaju se na licu mjesta, uz bazene.Iz Sprečkog polja uputili smo se u gračanička brda. U naselju Delići, gdje je bio kraj južnog dijela nekadašnjeg Panonskog mora, vidimo kako ljudi kao od šale pronalaze na stotine okamenjenih morskih životinja, starih od pet do deset miliona godina.
- Ovo nije novost, mi okamenjene morske zvijezde, školjke i druge, nalazimo kada pravimo poljski put. Od njih pravimo ukrase, a ljudi dolaze, pa se čude, a mi to ne bismo dali ni za kakve pare - ističe mještanin Ramiz Delić.Odatle nas je put odveo do najpoznatijeg gračaničkog izletišta - Vis - Sijedi krš. Edin Šehić održava ovaj kompleks na nadmorskoj visini od oko 700 metara s listopadnom i četinarskom šumom “Šemunicom”, izvorima pitke vode, lovačkom i planinarskom kućom, sportskim terenima...
- S Visa pogled puca do ravne Posavine. S njega po lijepom vremenu lete paraglajderi. Lovci imaju svoj kutak, planinari svoj, sportisti na raspolaganju imaju više poligona. Trinaest utvrda zemunica bivše JNA malo-pomalo pretvara se u turističke atrakcije - kaže Šehić.
