Hiljade đaka u BiH sjelo je u školske klupe, ali ona u Rudom u kojoj je trebao biti 19-godišnji Slavko Mršević, i ove će godine ostati prazna.
Dvije godine nakon što je udaljen s nastave, porodici mladića s Aspergerovim sindromom, kao blažim oblikom autizma, Ministarstvo prosvjete i kulture RS ponudilo je da konkurira za upis u prvi razred srednje škole za zanimanje bravar, prema prilagođenom nastavnom planu i programu.
Nakon ovakvog rješenja Ministarstva, mladiću koji bi ove godine trebao krenuti u četvrti razred srušio se cijeli svijet.
- Dok su mediji prenosili njegovu priču, svi su ga hrabrili da će biti u redu, da će se vratiti u školu. Uključile su se i neke institucije, pa je imao nadu da će se sve dobro završiti, ali sada je razočaran u sve - kazao nam je Slavkov otac Nenad Mršević.
Slavko je 2016. upisan u prvi razred Srednjoškolskog centra u Rudom, njegove ocjene na prvom polugodištu nisu zaključene, u drugom polugodištu nije ni ocjenjivan, da bi mu se potom onemogućio ulazak u školu.
Nisu pomogli nalazi Stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju, kao ni preporuke Pedagoškog zavoda RS, Ombudsmana za djecu RS i Ombudsmana za ljudska prava BiH.
Zbog kršenja zakona o srednjem obrazovanju pokrenut je i sudski proces, ali su ga optuženi odugovlačili sve do odlaska predmetnog sudije u penziju, tako da se očekuje imenovanje novog i vraćanje procesa na početak. Ni potpisi više od 90 posto učenika škole, koji su peticijom tražili Slavkov povratak, kao ni zgražavanje javnosti u BiH i regionu, ništa nisu značili.
Kroje nam sudbinu
- Ne znam koja je svrha postojanja svih tih institucija. Ovo je jedno veliko iskustvo za našu porodicu, jer vidimo da je mnogo ljudi koji su doživjeli nepravdu na ovaj ili onaj način. Slavko je samo imao sreću da se za njegovu priču čuje, ali bez obzira na podršku hiljada ljudi, institucije su ga osudile da ne može ići u školu. Ne vidim kakva sila sad to može promijeniti, jer izgleda da je ministar iznad svega, a ministri kroje sudbinu ne samo Slavku nego mnogima – kaže Nenad Mršević.
