Hasan Šehović, diplomirani građevinski inžinjer iz Trebinja, već treći mandat je predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH. Živi u turskom gradu Izmiru, u koji je stigao početkom agresije na BiH i poput mnogih bh. građana u svijetu, zahvaljujući znanju i sposobnostima u oblasti u kojoj se obrazovao, uspio ostvariti zavidnu poslovnu karijeru. Danas je menadžer velikog građevinskog preduzeća iz Izmira koje radove izvodi širom Turske i čovjek koji u poslovnom svijetu ove, ali i zemalja njenog okruženja, uživa značajan ugled i poštovanje. 

Učvrstiti veze

U intervjuu za „Dnevni avaz“ koji smo vodili u Izmiru, u pauzi između njegovih poslovnih putovanja, priznaje da, bez obzira što već 26 godina živi van BiH, veze sa svojom matičnom domovinom, posebno rodnim gradom, nije i niti želi prekidati, već naprotiv, čini sve da one postanu čvršće i učinkovitije. Podsjeća da je, iako je osnivanje Svjetskog saveza dijaspore počelo 2003. godine, a već sljedeće je i zvanično registriran u Velikoj Britaniji kao krovna organizacija svih udruženja i saveza bh. građana u inozemstvu, Vijeće ministara BiH tek lani usvojilo politiku o saradnji s iseljeništvom.

- Podaci govore da trenutno van BiH živi više od dva miliona njenih građana rasutih u 54 države svijeta. To je više od 56 posto stanovnika naše zemlje, a riječ je o građanima koji su zemlju napustili početkom i tokom agresije, u prvim godinama mira, kao i o njihovom potomstvu. Trend iseljavanja, nažalost, još traje i poražavajući je podatak da je samo u posljednje dvije godine BiH napustilo više od 90.000 njenih građana, od čega su 70 posto mladi i obrazovani ljudi koji su se educirali u BiH. To je ogroman potencijal kojeg se država poput naše nipošto ne smije odreći, već, ako sebi misli dobro, činiti sve da te ljude veže uz sebe - potcrtava u intervjuu za naš list Hasan Šehović.

Šta Savez na čijem ste čelu čini da vezu BiH sa svojom dijasporom učvrsti kako bi ona donijela dobro i državi i svima koji svoju i budućnost svoje djece grade van nje?

- Vrlo je važno povjerenje. Danas u Savezu imamo udruženja i saveze iz 21 države svijeta. Od posljednjeg kongresa Svjetskog saveza dijaspore ponovno su s nama i udruženja iz Australije, Amerike i Kanade, koja su jedan period zbog udaljenosti bila istupila iz krovne organizacije, jer fizički nije bilo moguće uskladiti neke naše aktivnosti. Inače, Savez djeluje kroz radne grupe, kao što su grupa za biznis, kulturu, sport, informiranje, EU integracije, humanitarne poslove, obrazovanje i nauku. Neke aktivnosti kontinuirano održavamo svake godine kao što su prvenstvo dijaspore u pucalu i koje se uvijek održava u drugoj zemlji. Tu su razne smotre kulture i stvaralaštva itd., itd.

Generacije naših iseljenika širom svijeta već više od stotinu godina čuvale su svoj jezik i kulturu. Nažalost, danas djeca onih koji su zemlju napustili tokom i poslije agresije skoro da i ne govore naš jezik. Ko je za to kriv?

- Krive su razne okolnosti. I tu je značajna uloga matične države. Mi kao Savez napravili smo program za obrazovanje, odnosno osnivanje dopunskih škola koje vrlo uspješno rade u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Danskoj, Italiji, Austriji, Holandiji, Hrvatskoj... U Turskoj imamo kurseve jezika, a od prošle godine ovdje je i zvanično priznat bosanski kao izborni jezik u srednjim školama, gdje je dovoljno da se 20 učenika u školi izjasni da ga želi učiti i da taj jezik bude zastupljen u nastavi. Organiziramo redovnu smotru kulture i folklora koja se održava svake godine u BiH. I to je način da se naši građani u svijetu, mahom mlađi, upoznaju, druže, komuniciraju na maternjem jeziku.

U decembru će takva smotra biti održana u Živinicama. Posebno, naprimjer, organiziramo susrete mladih koji su rođeni van BiH, a njihovi korijeni su iz BiH. Te aktivnosti uspješno vodi naš dr. Edin Hajder iz Danske, inače predsjednik Saveza udruženja BiH u Danskoj. Mnogo je i drugih naših aktivista iz raznih zemalja kojima nije žao ni truda ni vremena, pa ni vlastitih sredstava, kako bi kroz aktivnosti na polju kulture i obrazovanja držali vezu sa BiH, ustvari, pomogli da naši građani u svijetu sačuvaju svoj jezik i znaju ko su i odakle su. Ali, svakako, to što mi kao dijaspora radimo i činimo ne može biti dovoljno.

Ulaganje u obrazovanje

Koliko Vam uopće u ostvarenju programa pomažu institucije BiH?

- Po prirodi nisam osoba koja želi kritizirati, ali ovaj put moram naglasiti potrebu hitnog donošenja državne strategije kada je u pitanju obrazovanje građana BiH u inozemstvu, tačnije naše djece u dopunskim školama. Hrvatska, Srbija i druge zemlje okruženja, naprimjer, ulažu u obrazovanje svojih iseljenika. Te države plaćaju svoje nastavnike za rad u dopunskim iseljeničkim školama. Nažalost, mi se godinama borimo da se bar naprave udžbenici za naše dopunske škole. Naši predavači u dopunskim školama u inozemstvu su veliki entuzijasti. Hvala Bogu, ove godine nešto se uradilo na tom planu. Znam da u zemlji organiziranoj na način kako je to u BiH ne ide sve glatko, ali isto tako znam da postoje državni fondovi namijenjeni i obrazovanju naših građana u inozemstvu, gdje bi posebna pažnja bila posvećena izučavanju jezika, historije, kulture BiH itd.

Može li se dogoditi da zbog propusta države jednog dana izgubimo silni iseljenički potencijal?

- Mislim da ne može. Bio je jedan period zahladnjelih odnosa prema BiH onih koji su početkom rata bili prisiljeni bježati iz države. Ti odnosi su se vremenom otopili. Pozitivan je trend druge generacije ratnih iseljenika koji u godinama sazrijevanja čine sve da ostvare kontakt s BiH, žele da znaju ko su i šta su.

Nailazimo na veoma pozitivne primjere gdje djeca rođena nakon rata van BiH sama organiziraju posjete BiH, posjećuju naša historijska mjesta, prate kulturne manifestacije u zemlji. Sve to govori da im je stalo do zemlje iz koje potječu, ali i podsjeća državu da pravi ambijent koji će privući što više njenih građana iz svijeta. Posebno pozitivan primjer je naša naučna dijaspora. Pa naši ljudi su ugledni profesori mnogih svjetskih univerziteta, naučnici, umjetnici... To su ljudi koji su spremni svoje znanje i sposobnosti uložiti u BiH i ne treba se bojati da će njihovo znanje ugroziti nekoga. Naprotiv. Kontaktiram s mnogima i znam njihova opredjeljenja.

Srce i logika

Jedan ste od uspješnih menadžera u Turskoj. Kakva su Vaša i iskustva drugih poslovnih ljudi iz dijaspore kada je u pitanju ulaganje u BiH?

- Kada su u pitanju ulaganja, registracija firmi u zemlji, u posljednjih pet godina situacija ide nabolje, ali evropski pokazatelji govore da je BiH po korupciji na visokom nivou i to su loši podaci za potencijalne investitore. Problem u BiH je u tome što nema jedinstvenog zakona na državnom nivou i što nerijetko na prvom koraku potencijalni investitori budu zaustavljeni. Ne smije se dogoditi da lokalne sredine, kantoni, entiteti prave od sebe državu u državi. Svi mi koji radimo vani u srcu nosimo BiH i hoćemo da svoje znanje, radna iskustva i sredstva prenesemo u BiH. Međutim, srce je jedno, a logika drugo.  

Dok vas srce vuče, logika svakog biznismena nalaže da najprije utvrdi strategiju, opravdanost investicionog projekta, politički ambijent u zemlji u koju ulaže sredstva, njenu zakonsku regulativu itd. Lično sam imao pozitivna iskustva s predstavnicima nekih lokalnih zajednica u oba entiteta, ali uvijek negdje na višem nivou „zapne“.  

Naš čovjek koji je teškom mukom vani uspio u svom poslu, stekao ugled i novac, a koji želi pomoći svojoj zemlji, ne želi zbog nepostojanja dobre zakonske zaštite, nemara administracije i uopće negativnog ambijenta sve to rizikovati. Teško mi pada kad neki naš investitor izrazi spremnost da otvori neki pogon u BiH, a onda se pred njega ispriječe nelogična zakonska rješenja. Nažalost, nema ni adekvatne subvencije države kad su u pitanju strane investicije, a vjerujte da je toliko naših uspješnih biznismena vani da bi čuda mogli napraviti u BiH.

Konkretan prijedlog za zapošljavanje

Ipak, ogromna sredstva dijaspore godišnje stignu u BiH.

- Prema podacima Centralne banke, bankarskim doznakama, bh. dijaspora godišnje u BiH pošalje oko tri milijarde maraka. Njihovi podaci, također, govore da neposrednom potrošnjom dijaspora u BiH godišnje ostavi isto toliko novca. Mi smo kao Svjetski savez dijaspore napravili projekt kojim smo tražili da se iz provizije banaka koja se uzima na ime svake transakcije novca izdvoji po marka i usmjeri u Investicioni fond dijaspore kojim bi upravljao jedan izvršni odbor sastavljen od predstavnika Svjetskog saveza dijaspore, Centralne banke i nadležne državne institucije i koji bi ta sredstva usmjeravao u male projekte. Bila bi to značajna sredstva na godišnjem nivou koja bi itekako pomogla otvaranju malih preduzeća i zapošljavanju mladih ljudi. Vidjet ćemo šta će od tog našeg prijedloga biti.

Mnogi me pitaju isplati li se trud koji ulažemo da bismo održavali čvrste veze s domovinom. Tu nemam dileme - ako je neko mogao dati život za BiH, ostati bez dijelova tijela itd., onda i mi možemo dio svog slobodnog vremena, pa i sredstava, izdvojiti za boljitak zemlje iz koje smo potekli. Lično, osjećam se ispunjen kad s nekim od investitora iz inozemstva dođem u svoje Trebinje ili u Kalesiju, Živinice, Sarajevo, Tuzlu, bilo koji drugi grad u zemlji, i tamo u lokalnoj administraciji naiđem na ljude koji su spremni uraditi sve samo da bi neki projekt u njihovoj sredini zaživio - kaže Šehović.

Kemal Bajsak „Bošnjak babasi“

- Prema vrlo iscrpnom istraživanju Sabita Subašića, svojevremeno savjetnika u Ambasadi BiH u Ankari, došlo se do podatka da u Turskoj živi između šest i osam miliona stanovnika koji imaju bh. korijene. S obzirom na svoj profesionalni angažman, obišao sam Tursku uzduž i poprijeko od bugarske granice do granice sa Sirijom, Afganistanom, Gruzijom i mogu reći da nema grada u kome sam bio, a da nisam sreo nekog iz BiH. Većina njih, bez obzira na sve tegobe kroz koje su prolazili dolaskom u Tursku, čuvala je svoj jezik i kulturu, ali i običaje sredina iz kojih potječu.

Bošnjaci u Turskoj su vrlo uspješni, počevši od učešća u parlamentarnom životu, preko najjačih kompanija industrijskog i trgovačkog spektra, univerziteta itd. Bošnjaci u Turskoj su oduvijek bili i vrlo odani patrioti Turske, ali nikad nisu krili ko su i odakle su. Naš veliki prijatelj Šekib Avdagić, uspješni biznismen u Turskoj, porijeklom Tuzlak, predsjednik je Trgovačke komore Istanbula. U Izmiru, naprimjer, na čelu velikog broja uspješnih kompanija su, također, ljudi koji vuku korijene iz BiH. Turska je zemlja u kojoj radom možete postići mnogo, bez obzira kome narodu, državi ili vjeri pripadate.

Postoje i ljudi koji su, naprosto, svoj život posvetili zemlji iz koje su potekli njihovi pradjedovi. Jedan od takvih je i Kemal Bajsak iz Izmira, počasni generalni konzul BiH u Turskoj, kojeg s pravom ovdje zovu „Bošnjak babasi“. Neizmjerna je ljubav koju u sebi nosi ovaj čovjek kada je u pitanju BiH. Samo Bog i on znaju koliko je bošnjačkih porodica početkom agresije devedesetih godina zbrinuo ovaj ugledni biznismen u Turskoj, koliko je studenata pomogao da se iškoluju, koliko je naših izbjeglica na proputovanju kroz Izmir nahranio itd. Jednostavno, on je tipičan predstavnik onog dijela bošnjačkog iseljeništva u Turskoj koji vole i cijene državu iz koje su potekli njihovi pradjedovi – opisuje Šehović.