Moja kćerka je živa! Znam to, u Australiji je, samo je želim vidjeti. Sad će im rođendan, želim da smo svi zajedno, govori nam iz Tuzle.
Nakon što je „Dnevni avaz“ objavio ispovijest bračnog para Bečić iz Visokog, Amre i Hamdije, koji sumnjaju da im je dijete 1994. ukradeno iz bolnice u Zenici, javila nam se i Mujanović te podijelila svoju priču.
Bez odobrenja
Bolest, smrt ili nestanak djeteta nešto je s čime se nijedna majka nikad ne može pomiriti, a to se desilo Hjri Mujanović prije 27 godina. Kako nam je kazala, 3. decembra 1991. u Kliničkom centru u Tuzli rodila je blizance, dječaka i djevojčicu.
- Rodila sam u sedmom mjesecu trudnoće carskim rezom. Doktori su mi rekli da djeca nisu dobro, te su ih bez ičijeg odobrenja prebacili u Beograd. Nekoliko dana kasnije na kućnu adresu stiglo mi je pismo u kojem je pisalo da je žensko dijete umrlo – priča nam Mujanović.
Ljekari iz Beograda rekli su joj da je djevojčica oboljela od meningitisa, a da je muško dijete ostavljeno s upalom i krvarenjem na liječenju. U martu 1992. njen sin je došao kući.
- Dokumentacija o liječenju bila je dosta štura, a za djevojčicu skoro da nema ništa. Samo na otpusnoj listi piše rečenica u vezi s djetetom koje je umrlo. Napisali su da je umrla, ništa više, ni smrtni list nisam dobila, nikakvu dokumentaciju o njoj - ističe Mujanović.
Iako su roditelji zahtijevali, tijelo umrle bebe nisu dobili. Ostali su uskraćeni i za informaciju gdje je navodno njena beba ukopana u Beogradu, pa čak i kao bezimena.
