Odmah nakon što je u Ujedinjenim narodima podnio 18. redovni polugodišnji izvještaj o situaciji u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko) dao je ekskluzivni intervju za “Dnevni avaz”.

Incko je iz Njujorka poručio da politički akteri u Bosni i Hercegovini trebaju što prije formirati vlade na svim nivoima. Istaknuo je stav zemalja članica Vijeća sigurnosti UN-a, koje smatraju da još nije kucnuo čas za zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Sarajevu. Incko je za "Avaz" govorio i svojim sastancima u Vašingtonu s predstavnicima Trampove administracije, ali i o ruskom utjecaju u BiH.  

Tokom sjednice Vijeća sigurnosti opet su vas podržale sve zemlje osim Rusije. Kina, koja je ovog mjeseca predsjedavajuća, posebno Vas je pozdravila. Zašto je onda Moskva toliko protiv nastavka Vašeg angažmana u BiH?

- To biste trebali pitati Ruse, a ne mene. Njihov je osjećaj da sam ja pristrasan i da sam protiv Srba u Bosni, što je čisti nonsens. Ja sam samo protiv svih onih koji krše Dejton. To znači i protiv onih koji osporavaju da se u Srebrenici dogodio genocid. Upravo sam u Vijeću sigurnosti rekao da su oni koji osporavaju presude Haškog tribunala (ICTY), koji je osnovao ovaj organ UN-a, u suštini protiv Vijeća sigurnosti. Vidjeli ste, mnogo je država izrazilo zabrinutost zbog povlačenja Izvještaja o Srebrenici od RS. Iskoristio sam priliku i u UN-u istakao da Srbija, za razliku od RS, svoj izvještaj o Srebrenici nije povukla. Očito da sada u vezi s tim imamo razmimoilaženje između Banja Luke i Beograda.

Hrvatsko pitanje

Kad govorimo o zaostajanju vladavine prava, šta je, poslije Vaših deset godina u Sarajevu, osim pitanja ratnih zločina, još važno u BiH?

- Govorimo o širem kontekstu važnosti vladavine prava. Mnogo toga je važno, a tu je svakako i neprovođenje izbora u Mostaru, od 2008. godine naovamo. O tome sam konkretno govorio u UN-u, o “slučaju Ljubić” i neprovođenju odluke “Sejdić-Finci”, evo već devet godina. Na kraju krajeva, važno je govoriti o statusu Srba u nekim kantonima s hrvatskom većinom. Mada su ovih dana podigli zlatni križ na svoju crkvu u Mostaru, oni nemaju adekvatan status i ne postoje u Ustavu. A to je, doista, neprihvatljivo.

Kako uopće možete moderirati da se neprihvatljivo stanje, koje u Mostaru traje od protjerivanja Hansa Košnika (1996.), konačno odmrzne?

- Ovih dana ću imati konsultacije u okviru PIK-a (Vijeće za implementaciju mira u BiH), uključujući i jedan veliki sastanak na nivou političkih direktora. Pokrenut ću to pitanje i vidjet kakvo je raspoloženje. Naravno, spreman sam opet biti medijator u Mostaru. Ali, tu mora postojati i neka osnovna spremnost tamošnjih političkih stranaka. Samo da podsjetim da smo mi imali gotovo stotinu sastanaka prije nekoliko godina o tome.

Znači, Mostar se ponovo uspinje na vrh dnevnog reda?

- Mislim da Mostar treba doći na dnevni red poslije konsultacija s međunarodnom zajednicom. Imam osjećaj i da građani Mostara očekuju da se nešto dogodi, pošto je njima, kao rijetko gdje drugdje, već deset godina otuđeno pravo da biraju svoje predstavnike. Tako da sada imate situaciju da je gospodin Božo Ljubić i još jedna osoba – specijalista za finansije u posljednjih deset godina - dijelio gotovo 600 miliona maraka (KM), a da nema Gradskog vijeća (Mostara) koje bi to trebalo kontrolirati.

Je li Vi to kritizirate HDZ, uključujuči i gospodina Čovića, zbog postizbornih blokada?

- Ja gospodina Ljubića ne kritiziram, ali činjenica je da on, koji je Hrvat, a mislim da je spomenuti finansijski ekspert Bošnjak, zajedno s njim, podijelio tih 600 miliona, a normalno je da svaki novac koji se podijeli ima kontrolu. Ponavljam, kontrola, to je Gradsko vijeće. Sve ovo kažem uz dužno poštovanje gradonačelnika. Nije on kriv što nema zakona o izborima. A izbori su, ipak, osnova demokratije.

Brzo formirati vlast

Rekli ste i da niko nema pravo blokirati postizborni politički proces u BiH. Na koga ste konkretno mislili?

- Mislio sam na one koji sada kažu da treba riješiti sve probleme, pa onda formirati vlade. No, problema ima previše i nije to samo Mostar, koji sam spomenuo u UN-u. Mogli bismo govoriti i o Hercegovačko-neretvanskom, zatim o Srednjobosanskom kantonu, ali i o Domu naroda u BiH i, naravno, o Predsjedništvu BiH... Mnogo je problema koji su se jednostavno nagomilali. Ako bi svi čekali da se sve to riješi, ne bi došli nigdje. Mora se korak po korak.

Je li to poruka, da u vezi s novom vlašću ne bi smjelo biti već viđene bosanske političke tromosti?

- Da, apsolutno, posebno tamo gdje se vlade mogu formirati. Već imamo naznaka da će se to brzo dogoditi u nekim kantonima, pa to treba početi. Isto i na državnom nivou - Predstavnički dom bi se mogao formirati brzo, kao i Predsjedništvo BiH, te predsjedništvo i parlament RS, tu se može brzo ići. I to se treba desiti u interesu svih građana.

Šta kažete o zahtjevima da se koalicije formiraju bez SDA? Je li to samo reakcija nezadovoljstva zbog neuspjeha SDA da se kroz vlast izbore s korupcijom i provedu EU reforme, ili se radi o nekom objektivnom stanju na terenu, pa se ne može drugčije?

- To je i jedno i drugo. Kod nekih je svakako prisutna reakcija protiv SDA. Drugi kažu da SDA ima 25 posto u Sarajevskom kantonu, što je puno, jer je ona (tu) najjača stranka. Ali i oni drugi kažu da imaju 75 posto…

To su svi oni koji nisu glasali za SDA?

- Ovih 75 posto mogu nešto učiniti. Isto tako, moramo objektivno kazati da je SDA imala šansu 23 godine da puno toga uradi i da birači znaju koliko je toga urađeno, zar ne. Sjećam se kad prije dvije godine nije bilo vode u Sarajevu, a to je neshvatljivo za jedan glavni grad. Evo, mi danas razgovaramo u Njujorku, a ovdje živi osam i više miliona stanovnika, pa mi recite kada je ovdje posljednji put nestalo vode? U Bosni imamo i druge stvari koje su još gore. Bili su, dakle, izbori, narod je birao i pogotovo na kantonalnom nivou, bilo je dosta iznenađenja. Možda ćemo u nekim kantonima vidjeti nove vlade, dobre vlade, a možda će vlade i propasti. Inače, u drugim zemljama gdje su se dogodile velike krize i ratovi, mnogo puta su se stvarale vlade nacionalnog jedinstva – da bi se krenulo naprijed.

Urgentno stanje

A doživljavate li ovo postizborno stanje u BiH kao ambijent za formiranje vlade nacionalnog jedinstva? 

- Ne, to bi u nekom idealnom slučaju i u nekoj idealnoj državi bila idealna varijanta. Međutim, ja mislim da neke stranke u BiH to ne žele.

Koje?

- Pa, recimo, ove građanski orijentirane stranke žele zajedno formirati vladu da bi mogle realizirati programe koje te one imaju, a ne da to bude neko s potpuno drugim ideološkim planovima. Sve je ipak moguće ako se oni nađu negdje. Važno bi bilo, a to sam naglasio i u Vijeću sigurnosti, da se nekako usvoji osjećanje urgentnosti. Jer, što god rade EU, međunarodna zajednica, Međunarodni monetarni fond (MMF), sve te institucije, to je dosta puta dobro. Ali, izostaje to osjećanje urgentnosti.

Popis još nije završen

Šta je s najavama CIK-a o popunjavanju Doma naroda, za koje kažu da neće biti prema popisu iz 1991., već onog iz 2013. godine, nasuprot stavova SDP-a, Naše stranke, DF-a i drugih? Šta Vi kažete?

- Ja kažem da treba poštovati Ustav Federacije, a on je potpuno jasan. Valja imati u vidu i da Aneks sedam još nije ostvaren, jer nije dovršen povratak izbjeglica. Ljudi, izgleda, rado zaboravljaju, a mislim da to do sada niko nije spomenuo kada se govori o popisu iz 2013. godine, da on još nije završen. Niko još nije publicirao zvanične brojke iz dijaspore. To znači da se kao osnova za podjelu mandata ne može uzeti jedan popis koji nije završen. I to je, međutim, posao za Ustavni sud, da se s time pozabavi.

Pravila igre

Ovdje u UN-u, hrvatski ambasador Vladimir Drobnjak kritizirao je način izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Čuje se da je u toku i koordinirani pritisak hrvatskih parlamentaraca u Strazburu kako bi se “slučaj Komšić” internacionalizirao?

- Ipak, ambasador Drobnjak je u UN-u čestitao novom Predsjedništvu BiH. A i Komšić je već boravio u Zagrebu. Hoću reći i da je Komšić izabran na isti način kao što je prije četiri godine izabran Dragan Čović. Uostalom, u posljednje 23 godine svi članovi Predsjedništva BiH su izabrani na isti način, bilo da je to Krešimir Zubak, koji je u svoje vrijeme dobio rekordan broj od nekih 360.000 glasova, ili neko drugi. Sada je predstavnik iz reda hrvatskog naroda dobio mnogo manje glasova. Došlo je do odliva mozgova i još traje curenje ljudi iz BiH, pa to svakako utječe. Međutim, siguran sam da je, onog trenutka kada je gospodin Čović objavio svoju kandidaturu, on prihvatio pravila igre, a to su važeće ustavno uređenje i aktuelni zakoni BiH.

Može li se reći da je u Vašingtonu obnovljen interes za BiH?

- U Vašingtonu sam imao dobre razgovore u ministarstvu vanjskih poslova (Stejt department). Iznenadilo me je koliko je veliki interes za BiH u Nacionalnom vijeću za sigurnost u Bijeloj kući. Tamo je zamjenica predsjednika Vijeća Džona Boltona (John) Mira Rikardel (Ricardel). Njen pokojni otac Petar Rađenović u Ameriku je emigrirao iz Vareša. Također sam u Bijeloj kući razgovarao s jednim visokorangiranim zvaničnikom, koji je svojevremeno radio u OHR-u, u doba Mihaela Štajnera (Michael Steiner). Tako da tamo imamo ljude koji dobro poznaju BiH uključujući i dobar broj senatora.

Dio hrvatskog biračkog tijela u BiH, kao i službeni Zagreb, izgleda, ipak, nisu zadovoljni tim pravilima igre?

- Moram da kažem da postoji ta neka ogromna frustracija kod Hrvata i to treba u budućnosti adresirati. No, Hrvatima ne treba poklanjati ništa, već oni trebaju dobiti što god im pripada.

A šta je u tom kontekstu s apelacionim postupcima Borjane Krišto? Oni se očito naslanjaju na spomenuti pritisak hrvatskih europarlamentaraca? Je li na pomolu nova kriza ili se to da riješiti?

- Ne znam, jer Ustavni sud još treba na tome raditi. Slučaj “Ljubić” i slučaj “Krišto” su slični. Hoću reći, da je OHR uvijek insistirao na poštovanju Ustava Federacije koji predviđa da iz svakog kantona bude izabran po jedan predstavnik svakog naroda: po jedan Srbin, Hrvat i Bošnjak. U našem uredu smo izradili jedno rješenje gdje smo kao uvjet za takav izbor predložili da se napravi izborni prag o procentualnom učešću - od jedan do dva posto stanovništva. To bi, naprimjer, značilo da bi u Goraždu trebalo biti 300 Hrvata, ako tamo ima 30.000 stanovnika.

Koaliciona matematika

Ali, šta ako nema toliko Hrvata u nekoj općini?

- Onda bi taj broj otišao na drugo mjesto, recimo, u Hercegovinu. Ako bi se taj prag povećao, recimo, na šest posto, onda bi Bošnjaci, naprimjer, imali problema u Livanjskom kantonu. Mislim da bi neko rješenje moglo biti od jedan do dva posto, pri čemu princip “1-1-1” (sva tri konstitutivna naroda) ne bismo smjeli zanemariti.

Šta to znači u svakodnevnoj praksi?

- Pa evo, u BiH je usvojena Strategija ruralnog razvoja, ali seljaci me zovu i kažu: Incko, gdje je tu dodatni krompir koji je porastao zbog te strategije? Imamo, znači, strategiju o razvoju sela, ali gdje je taj ruralni razvoj? Ljudi žele da se sve radi brže. U Njujorku sam razgovarao s ambasadorom Latvije, koji mi je pričao kako su oni, kada su dobili rok da oko prijema u NATO nešto završe za šest mjeseci, sve to završili za šest sedmica.

Zašto u Bosni toliko kasne? Namjerno ili … ?

- Recimo ovo u vezi s evropskim procesom, to ide u dobrom pravcu s ovih 3.300 pitanja - na njih smo dobili odgovore, a tu je i 600 novih. Ali, Srbija je na svoja pitanja poslala odgovore za 40, a Hrvatska je to odradila, mislim, za 60 dana. BiH je za to trebalo 14 mjeseci. No, i to je napredak. Građani su, dakle, ti koji žele da se to uradi brže, inače će ljudi ubrzano odlaziti.

Rok trajanja OHR-a

Znate da nisam od onih koji to zagovaraju, ali kako odgovarate kritičarima OHR-a, koji bi što prije da vam vide leđa. Ima li visoki predstavnik svoj rok trajanja u BiH?

- Odgovorio bih na to pitanje na sljedeći način: Savezničke snage su bile u Njemačkoj 45 godina i ona je za to vrijeme imala ograničeni suverenitet. Naravno, to nije cilj, ali evo i na Kipru imate UN mirovnjake već više od 50 godina. U mojoj rodnoj Austriji savezničke su snage bile deset godina. Odgovorno tvrdim da je prisustvo stranaca dosta puta pozitivno i korisno. Zamislite Njemačku bez savezničkih snaga 1945. godine. Saveznici su joj vratili demokratiju, jer ju je Hitler bio ukinuo. Oni su se pobrinuli da ne bude više nacizma u Njemačkoj. Stranci su pokrenuli nirnberške (sudske) procese, jer Nijemci nisu imali snage za to 1945. godine. Saveznici su pokrenuli i Maršalov plan za obnovu zemlje. Što se odlaska visokog predstavnika iz BiH tiče, to je u biti vrlo jednostavno realizirati. Treba samo ispuniti “pet tačaka i dva uvjeta” (“5+2”) kako bi se završila naša misija. Dakle, nakon dogovora o stabilizaciji i asocijaciji sa EU, tu je onaj drugi uvjet: dobiti “pozitivnu ocjenu o političkoj situaciji u BiH”. Tu je i vladavina prava. Budimo iskreni, postoji li zadovoljavajuća vladavina prava u BiH?

Ali, zašto onda, zbog vladavine prava, OHR nije drukčije reagirao na izborne krađe u BiH?

- Vi znate da međunarodna zajednica u BiH već deset godina ima pristup i filozofiju lokalne odgovornosti. To se sad polako mijenja u pravcu da možda treba opet imati drugi pristup. Ako domaći akteri nemaju tu vrstu odgovornosti, onda možda treba prizvati neki novi prilaz međunarodne zajednice, kao što smo imali. Vidite šta se dogodilo u Albaniji, tamo je premijer Edi Rama poslao pismo u Brisel i zatražio savjetodavnu pomoć i monitoring na području pravosuđa. To znači, nije sramota, ali to mora uvijek biti ograničeno. Ja bih isto tako htio da idem kući što brže, ali htio bih iza sebe ostaviti, ono što narod kaže, mirnu Bosnu. Vidjeli ste, međutim, da u Vijeću sigurnosti UN-a mnogo država misli da taj trenutak još nije došao.

Pet minuta za Bosnu 

Upitan da komentira susret Putina i Trampa (Trump) ovog proljeća u Helsinkiju i naznakama o nekoj “novoj Jalti” (crtanju novih karata na Balkanu), o čemu se govori u diplomatskim kuloarima, visoki predstavnik naveo je da je interes Moskve za BiH sve veći.

- Moram da kažem da Putin radi “dobar posao”. On se već osam puta sastao s predsjednikom Dodikom, a ministar Lavrov se s njim sreo tri puta za 15 mjeseci. To je, s njihovog stanovišta, dobar posao, jer imaju pravo na to. Mislim da bi zapadne države, osim nagomilanih drugih golemih problema, simbolično rečeno, morale imati pet minuta mjesečno za Bosnu i Hercegovinu. To važi i za Amerikance jer BiH je "američka beba" i, kako smo to prošli put rekli, američka zaostavština. Za Evropu je, pak, Bosna evropska država. Ako Putin može pokazivati brigu o BiH, onda bi se isto moralo desiti i sa zapadnim zemljama. To bi proizvelo neke dobre rezultate i možda zaustavilo odlazak mladih ljudi na Zapad u tolikoj mjeri - kaže Incko.