Oni su slijedili svoju strast i napravili poslovni i životni zaokret. Bili su profesori, farmaceuti, arhitekti, marketing menadžeri, a sada vode uspješne male biznise. Svoje proizvode prodaju širom zemlje i dokazuju da se predanim radom, trudom i dobrom idejom može uspjeti.

Nisu željeli napustiti domovinu, jer su vjerovali da se i ovdje može ostvariti nešto što ih ispunjava. Kažu da je bitno raditi ono što volite, ali u to morate uložiti i posljednji atom snage kako biste ostvarili svoje snove.

Uz puno odricanja, istraživanja, učenja i rada uspjeli su. Žele ostati na svojoj zemlji i pokazati da i BiH može biti Njemačka. Nadaju se da su dobar primjer mladim ljudima da budućnost nije samo u inozemstvu, već da znanjem mogu stvoriti nešto u svojoj zemlji. 

Tuzlanka Ajla Huremović predanim, upornim i kontinuiranim radom stvorila je sada već prepoznatljiv modni brend – torbice „šefice“. Profesorica bosanskog jezika i književnosti oduvijek je željela studirati primijenjenu umjetnost. Danas je velika “šefica” jer je njen modni brend svoj put pronašao i na tržištima Kine, Katara, Francuske i SAD. 

„Šefice“ su, ustvari, personalizirane ženske torbice...   

- U moru istih, fabrikovanih stvari, željela sam napraviti nešto drugačije, ali praktično i korisno. Torbe su ženama glavni modni dodatak i neizostavni dio svake odjevne kombinacije. Prva torba se zvala „miška“, bila je to moja „šefica“. Nastala je prije sedam godina. Nešto kasnije je dobila nasljednice, a „šefice“ kakve danas imate priliku vidjeti postoje četiri godine. Svi ih žele i to je moj uspjeh – govori Ajla Huremović na početku razgovora za „Avaz“.   

Dovoljno je, kako kaže, da dame koje žele „šeficu“ pošalju svoju fotografiju i kratak opis o stilu odijevanja, profesije i interesiranja.    

- Meni to posluži kao inspiracija. Tako nastane „šefica“. Komunikacija s predivnim ženama najljepši je dio mog posla. Najteža torba za izraditi je bila priča o jednom gubitku i želji da se uspomena „utka“ u torbu i vječno živi. Plakala sam stvarajući tu „šeficu“ – priča nam Huremović.  

S ponosom ističe kako su se „šefice“ na lijep način rasporedile po cijelom svijetu, a mušterije su svi oni koji požele nekoga obradovati autentičnim poklonom.   

- Buduće vlasnice ne čekaju dugo na svoju „šeficu“, u prosjeku nekoliko dana. Perspektiva mog modnog brenda je lijepa, jer su torbe vrlo tražene i dobro prihvaćene. Upravo radim na proširenju palete proizvoda, ali trenutno ne bih otkrivala detalje - tajnovita je Huremović.   

„Pravom“ poslu otkaz je dala i arhitektica Adna Ahmedić. Prije četiri godine odlučila se posvetiti redizajnu i dizajnu namještaja, a kako je rekla za „Avaz“, ni sama ne zna kako je nastala „Drvoredaktura“.

 - Čini mi se da je „Drvoredaktura“ oduvijek uz mene. Uvijek sam nešto radila rukama. Riječ je o ozbiljnom projektu i nešto čime se želim baviti. Ne mogu tvrditi da sam potpuno odustala od arhitekture, moje velike ljubavi, ali moja trenutna preokupacija je „rad s drvetom“ – priča nam Ahmedić.   

Njen tim je njena porodica. Otac je glavni majstor od kojeg je naučila sve što zna, što u životu, što u poslu, a mama moralna podrška. U radionici nastaje sve što se može zamisliti. Bave se dizajnom i redizajnom namještaja.

 - Iz naše radionice izlaze komodice, taburei, fotelje, stolice, koje su vlasnici zamalo otpisali, a sad su super komadi namještaja, jastuci popularno nazvani „čvorovi“, redizajnirani stari ormari, police, sve za dom – kaže Ahmedić.   

Ponekad pronađu komad namještaja koji redizajniraju i on strpljivo čeka vlasnika, dok s druge strane rade sve vrste narudžbi klijenata. 

Proizvodi se mogu pronaći u dućanu „Kutcha“ u Sarajevu na adresi Skenderija 15, a inbox njihove Facebook stranice uvijek je otvoren za sve prijedloge i sugestije. 

„Kutcha“ za sada pod svojim krovom okuplja više od 40 kreativaca/umjetnika. Inspiracija joj je toplina doma, jednostavnost, ugodnost i udobnost. Riječ je isključivo o dodacima za dom, redizajniranom i “novom” namještaju.

- Vrlo često znam reći „džaba je sve što radiš ako nemaš kome i gdje to pokazati“. Znala sam svoje klijente dovoditi kući kako bi im pokazala namještaj koji sam redizajnirala, pa popijemo kafu, napravim kolač i onda se klijent osjeća pomalo dužnim da taj neki komad i kupi - ističe Adna i dodaje da iza ovih poslovnih poteza koje je povukla stoje vjera u uspjeh i upornost.

Koliko se upornost isplati pokazuje primjer mlade Asije Klopić iz Cazina koja je pronašla način da riješi muke žena s problematičnom kožom.

Naime, ona je osmislila svoj vlastiti recept za šećernu pastu za depilaciju, a nedavno je registrirala svoj obrt i pokrenula pravi mali biznis. Sve je počelo prije više od sedam godina, prvenstveno iz potrebe za kreativnošću i hobijem.

- Nikad nisam ni pomislila da bih se ovim bavila, ali, eto, čist dokaz da nikad ne znamo šta nam život nosi – rekla je za „Avaz“ Klopić.   

Kaže da danas ima mnogo zadovoljnih klijentica koje joj se redovno vraćaju zahvalne na njenom izumu i tome što su konačno našle rješenje za svoje probleme.

- Svaki put kad radimo depilaciju, to se pretvori u pravo druženje i uživanje. Drago mi je da sam uspjela svoj hobi pretvoriti u biznis – kazala je Klopić.   

Depilacija šećernom pastom jedna je od najstarijih metoda uklanjanja neželjenih dlačica, ujedno se smatra najučinkovitijom i najbezbolnijom metodom depilacije. Takav je i izum ove Cazinke.

- Jednostavno, prilikom rada sa svojim klijenticama vremenom sam shvatila šta je to što „nedostaje“, odnosno šta će moju šećernu pastu učiniti još savršenijim proizvodom. Svakodnevno je obogaćujem sastojcima koji pozitivno djeluju na kožu čineći je mekšom i svilenkasto glatkom, bez iritacije i crvenila – dodala je Klopić.

Sa skoro 18 godina iskustva u marketingu i prodaji Maja Gerin odlučila je napustiti sve i biti sretna. Uvijek je maštala da radi nešto „za malu raju“ i tako su sasvim slučajno nastale „pepetuške“.

Zvijezda vodilja kroz ovaj posao joj je majka, a najveća inspiracija su joj njena djevojčica Naja, bratična Mena, kumče Mona i sva divna djeca.

U ovom poslu pronašla je mir i sreću, a mogućnost da obraduje djecu, kaže, neopisiva je.