Prije 22. godine, 14. marta 1997. godine u Sarajevu je umro Alija Isaković, pisac i dramaturg, kulturni pregalac, jedan od najumnijih Bošnjaka 20. stoljeća, antologičar, publicista, čija su djela otvorila puteve buđenju i osvješćivanju nacionalnog bića Bošnjaka.
Nezaobilazan u oblikovanju bosanskog jezika
Kao leksikograf, Isaković je nezaobilazan u oblikovanju bosanskog jezika. Njegovi rječnici prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Iako nije bio profesionalni lingvista, ostvario je fundamentalna djela na polju "rječnikopisanja".
Jedan je od utemeljitelja moderne jezičke kulture Bošnjaka, što je osnova nacionalne kulture na svim poljima.
Alija Isaković je na Bošnjačkom saboru 1993. godine pročitao jedan od najnadahnutijih govora ikada napisanih o Bosni i Hercegovini, a posebno o Bošnjacima i njihovoj nesretnoj sudbini na Balkanu:
- Poštovani Sabore, dame i gospodo, dragi bošnjački muslimanski narode. Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju.
Ovaj čin u kojem stojim pred vama imenovat ću samo odgovornim. Mi nismo u prilici da biramo između dva dobra, već između tri zla. Ova odgovornost podrazumijeva dalekosežne i one posljedice koje mogu biti neposredne. Mi smo u ratu. Mi smo oči u oči s grubom stvarnošću i moja osobna pojava na ovom mjestu samo je rezultat te stvarnosti, a ne ličnih sklonosti, opredjeljenja ili namjera.
Ovdje je, u ovom trenutku, s obzirom na okolnosti, moguća svijest i savjest našega naroda. Svako od nas sada je i nešto više od onoga što je sam sa sobom. Nerazdvojni u onom što jesmo, bilo svojom voljom, bilo historijskom neminovnošću koja je pala u dio ovoj generaciji.
Ovdje smo kao na Sudnjem danu
U ovom prostoru s nama su svi naši živi - oni s puškom u ruci na kućnim pragovima i rovovima, oni prognani širom svijeta i oni koji su preselili na ahiret, bilo kao borci ili kao civili, od djece u inkubatorima naših porodilišta do stogodišnjaka u našim staračkim domovima. Svi oni su šehidi jer su na Božijem putu bili svjedoci istine svojim životom i time stekli Božiju milost.
Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenilac onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.
Ništa neće biti onakvim kakvim bijaše. Moramo sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja.
Potkupljivi i politički ljigavi
Mi Bošnjaci smo historijski relativno iživljeni na ovim prostorima, širim od današnje Bosne i Hercegovine - vojnički, ekonomski i kulturno. Premda smo posljednjih 112 godina marginalizirani kao politički narod, fizički i ekonomski sistemski i nesistemski uništavani, kulturno nipodaštavani, vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt, jedini smo narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija, s anacionalnim političkim poltronskim vrhom, s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu, sa zavodljivim utapanjem u zamagljeno jugoslavenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja, konačno - posljednjih dvadeset godina s nacionalnim imenom musliman, što se uvijek moglo etnogenetski i politički relativizirati i problematizirati, te, prema potrebi, zloupotrebljavati, udaljujući nas terminološki od pojma o zemlji, porijeklu i jeziku.
Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti.
Ne nalazim tome nikakva opravdanja.“
Podsjećanja radi, bošnjački intelektualci su na Saboru donijeli dvije historijske odluke.
Usvojili su deklaraciju kojom su vratili zabranjeno ime muslimanskog naroda - Bošnjak.
Drugom odlukom, Bošnjački sabor opredijelio se za jedinstvenu državu BiH u njenim historijskim granicama - sabornici su odbili podjelu BiH!
Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve što je bilo naše
Alija Isaković je bio geološki tehničar, prospektor urana, TV scenarista, urednik časopisa „Život“, urednik edicije "Kulturno naslijeđe BiH" u sarajevskoj „Svjetlosti“.
Rođen je 15. januara 1932. godine u Bitunji kod Stoca. Školovao se u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik završio je u Sarajevu.
Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972. godine, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973., zbornik radova „Hasanaginica, 1774-1974.“, anegdote Nasrudina-hodže 1984., te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900-1911. godine.
Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo, a pogleda li se sveukupno Isakovićevo djelo, možda i nehotice se nameće usporedba s jednim ključnim prethodnikom, Safvet-begom Bašagićem.
Ono što Bašagić bijaše na prekretnici stoljeća, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda - to je Isaković ponovio na kraju stoljeća. Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora pomalo zanemareno. No, već je sigurno da je Isaković ostvario kapitalna djela.
Jedan od poznatih, a i danas tako živih Isakovićevih citata je i ovaj:
"Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo... Niko izvan nas ovo ne razumije…"
