Subota, 16. mart 

 Terorizam je svuda

Budi me prije pet sati poziv s BH Radija 1 iz Sarajeva. Pomišljam kako od jutros Novi Zeland nije više raj na planeti, već dio globalnog sela i terorizam se dešava i njima. Javljam službeno da među žrtvama nema bh. državljana, a Ministarstvo inozemnih poslova BiH tu vijest nije nikada objavilo. U Krajstčerču, zatvoren aerodrom, vanredno stanje, 55 timova policije već raspoređeno, vojska osigurava grad.

U glavi mi se iznova vrti stravičan snimak strijeljanja vjernika, ima i djece…

Na humanitarnom bazaru Ambasade Egipta očekujem malo posjetilaca zbog straha od terorističkog napada, ali dolaze stotine građana, mnogi s cvijećem kao izraz saučešća sugrađanima koji su muslimani. Iz naših džamija i bh. centara javljaju isto. Dan je otvorenih vrata u BH Islamskom centru u Deer Parku u Melburnu, koji posjećuju stotine ljudi. Dirljivo do suza, divnog li dobrodušnog svijeta!

Sa muftijom Islamske zajednice BiH za Australiju i Novi Zeland Jasminom ef. Bekrićem provjeravam kako je protekao sastanak u prostorijama bh. džemata u Smitsfildu sa australskim premijerom Skotom Morisonom (Scottom Morrisonom).

Traže e-mailom reakciju na izjavu ministra Igora Crnatka. Imam prečeg posla. Ministar mi poručuje da je “opasno i veoma neodgovorno luđački čin jedne poremećene i bolesne osobe dovoditi u vezu s jednim narodom.” Slažem se da teroristički čin pojedinca ne treba porediti s genocidom u Srebrenici jer ga nije počinio luđak, već Vojska RS. U presudi Radovanu Karadžiću i u ranijim haškim presudama je to dokazano. Baš me zanima kako bi ministar to pojasnio lideru Bh. kluba u Adelejdu Mehmedinu Mustafiću, koji je kao maloljetnik jedva preživio genocid u šumama oko Srebrenice.

Kasnim na večeru kod Slađe i Zorana Janjića i malog sarajevskog kruga u Kanberi, pojačanog Entonijem Pešecom (Anhtony), kandidatom za australskog senatora. Neuobičajeno tiha atmosfera, ali je druženje s prijateljima melem za dušu i tijelo nakon stresnih 40 sati.

 Nedjelja 17. mart

Neće biti rata

Redovna jutarnja gimnastika se sastoji od navodnjavanja bašte Ambasade i čišćenja korova. Često se pitam kako cvijet koji njeguješ jedva uspijeva, a korov koji sprečavaš buja. Muftija Bekrić je na putu za Novi Zeland. Koordiniram kontakte i susret sa našim ljudima u Krajstčerču i s turskim ambasadorom Ahmetom Erginom, dragim prijateljem iz sarajevskih ratnih dana.

U razgovoru s liderima bh. zajednica dobivam informacije s terena. Senad Braco Jusufović šalje selame s tradicionalnog piknika Prijedorčana na kojem je do sada sakupljeno 200.000 dolara i upućeno za razne humanitarne namjene u BiH. Aferim, Krajišnici! Naš ponos…

Na prijemu povodom nacionalnog praznika Irske u rezidenciji ambasadora Brendana O'Kolaija (Breandana O Caollai) upoznajem novog američkog ambasadora. Kolege pitaju za mišljenje o demonstracijama u Srbiji. Ima ih koji su krajem osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća službovali u regionu i sjećaju se demonstracija protiv Miloševićevog režima. Zaključuju da ima mnogo sličnosti i da je Kosovo i dalje problem. Uvjeravam ih da rata neće biti.

Ponedjeljak, 18. mart

 Knjiga žalosti

U Ambasadi Novog Zelanda se upisujem u knjigu žalosti. Iz iskustva sarajevske opsade, tuzlanske kapije i naših drugih tragedija, znam kako je u trenu izgubiti više od 50 ljudi. Dok to pišem, nekoliko muslimanki polaže bukete cvijeća uz desetine poruka, izraza saučešća i dječijih igračaka položenih ranije.

Ambasada Afganistana otkazuje prijem povodom nacionalnog praznika zbog žalosti povodom žrtava terorističkog napada u Krajstčerču.

 Utorak 19. mart

Sramno saopćenje

Informiram MIP da je senator Frejzer Ening (Fraser Anning) na dan terorističkog napada na džamije izdao saopćenje optužujući muslimane imigrante za ovaj suludi čin i da je iskritiziran na najgori način od svake političke i javne ličnosti koja drži do sebe, a tokom dana je više od 1.200.000 Australaca potpisalo peticiju za njegovo istjerivanje iz parlamenta.

Lideri vodećih stranaka su ekspresno dogovorili tu tačku dnevnog reda prvog zasjedanja. Prisustvujem brifingu o frankofoniji, grupi zemalja kojima je zajednički francuski jezik. Čestitam Mirsi Gariboviću stalno povećanje broja članova novosnovanog bh. poslovnog kluba nazvanog po nedavno preminulom bh. dobročinitelju i biznismenu Fahrudinu Šišiću Rudiju.

Radovao sam se susretu s našim ljudima u Tasmaniji, ali moram otkazati posjetu, uz izvinjenje Edini Kovač, koja je to pripremala. Otkazujem i prisustvo na koncertu Bože Vreće.

 Srijeda, 20. mart

 Historijska presuda

Kafa s našim dobrim Brčakom fra Miroslavom Jelićem, ravnateljem Hrvatskog katoličkog centra u Kanberi. Spominjem kako sam dirnut emocijama ljudi ovdje, a on reče da su ljudi ovdje dobrodušni i hoće pomoći svakome, ali u svojim porodicama imaju prilično hladne odnose, što s trećom, četvrtom generacijom imigranata s naših prostora nije slučaj. Potpuno tačno. Zločinac Radovan Karadžić je dobio smrtnu robiju.

 A kazna slijedi tek nakon toga. Prisjećam se Karadžića i njegovih istupa na mirovnim konferencijama tokom rata. U početku je bio nabusitog držanja, ali je vremenom bio prinuđen spustiti gard zbog poniženja koja su mu znali pričiniti Milošević, Mladić ili stranci kada bi ga utjerivali u laži. Konačnom presudom stavljena je historijska ocjena njegovog političkog djela.

 Četvrtak, 21. mart

 Velika premijerka  

Spavao malo, a začas se naspavao! Politički uspon Džasinde Ardern (Jacinda) pratim od prije preuzimanja funkcije ambasadora u Australiji i na Novom Zelandu. Svojevremeno je bila mlada savjetnica britanskog premijera Tonija Blera. U posljednjih godinu i po sa 36 godina je postala lider opozicije, pobijedila na izborima, postala premijerka i već ispunila većinu obećanja.  

Prateći informacije u vezi s terorističkim napadom na džamije u Krajstčerču, zbog svog liderstva pobrala je simpatije svjetske javnosti. Na oproštajnom prijemu direktorice Međunarodnog instituta Australije Melise Tajler (Mellise Tyler) razgovaram s novim turskim kolegom Korhanom Karakočem, koji pojašnjava detalje hitnog sastanka na koji ga je pozvao australski premijer zbog izjava turskog predsjednika Erdoana.

 Petak, 22. mart

Ponos na džumi

Automobil Ambasade se pokvario. Pola dana izgubismo oko toga. U kuhinju Ambasade smještamo posuđe i vrijedne kuhinjske potrepštine, donacija naših dvadesetak žena iz Sidneja na čelu sa Suadom, Edmirom, Semidom, Agimom, Zahidom… zaključno sa pet žena Šišić.

Hvala svakoj ponaosob na poklonu. Na džumi, čini mi se, nikada više ljudi. Probudio se prkos, ponos, okolo vidljivo raspoređeni policajci daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.

Za vikend su najavljene posjete vodećih australskih političara muslimanskim liderima, obilasci džamija… Na pakistanskom večernjem prijemu primjećujem neobično mnogo ljudi s obzirom na to da u petak popodne mnogi odlaze kućama širom Australije ili koriste vikende za odlazak na more da okuse još malo ljeta koje je na izmaku.