Nakon isteka mandata ministri često padnu u zaborav ukoliko ne nastave politički angažman ili na neki drugi način ne budu pred očima javnosti, pa bilo to kroz akademsko djelovanje ili pak „zahvaljujući“ hapšenjima.
Izvan politike
Kroz Vladu Federacije prošlo ih je na desetine. Veliki broj ih je i danas aktivan, ali dio se povukao. Kontaktirali smo neke od njih, pitali ih gdje su i šta rade danas. Dobili smo ih na iste brojeve telefona koje su imali dok su „ministrovali“. Uglavnom su zadovoljni jer su izvan politike i očito im ne pada teško što su ih mnogi zaboravili.
Radovan Vignjević bio je ministar rada i socijalne politike u periodu od 2003. do 2006. godine. Danas je u penziji.
- Nakon mandata sam bio savjetnik tadašnjem premijeru FBiH Nedžadu Brankoviću. Izdržao sam cijeli njegov mandat. Onda sam bio u Ministarstvu za izbjegle i raseljene osobe kod Adila Osmanovića do kraja 2012. godine, kada sam otišao u penziju. Mirnije je puno. Toliko sam prošao kroz život da mi je penzija došla kao tiha luka. Pozabavim se onim što volim, prirodom. Pješačim, planinarim. Ostalo mi je još kao želja da idem sjevernom granicom bivše Jugoslavije, gdje je Međimurje. U Sarajevu sam, napravio sam i kućicu neku u Mrkovićima, imam plastenik – kaže nam Vignjević.
Maid Ljubović bio je ministar trgovine. Od 2008. godine, po isteku mandata u Vladi FBiH, do danas je zaposlen kao pomoćnik ministra privrede Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Izet Žigić, bivši ministar energije, rudarstva i industrije, bio je na toj poziciji od 2003. do januara 2006., kada je dao ostavku.
- Redovni sam profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli i projektant. Ujedno sam predsjednik Nadzornog odbora „Elektroprivrede BiH“. Daleko je lakše i komotnije raditi nego kao ministar – rekao je Žigić.
Njega je na poziciji naslijedio Vahid Hećo, koji je tu ostao i u narednom mandatu, do 2011. godine.
- U penziji sam. Otišao sam odmah poslije mandata. Najljepše je u penziji. Nek' je živ i zdrav onaj ko ju je izmislio. Putujem, i tako – priča Hećo.
Privatni biznis
Nail Šećkanović je od 2007. do 2011. godine bio ministar prometa i komunikacija.
- Bavim se sada drugim poslovima, privatnim biznisom oko tržišta kapitala, nekretnina. Nemam firmu, nego kao fizičko lice. Zaradim koliko mi treba. Imam svoj mir. Malo se putuje, malo radi, malo pravim neku vikendicu. Uglavnom miran život – zadovoljan je Šećkanović.
U penziji je i Ante Krajina, ministar finansija u mandatu od 2011. do 2015. godine.
- Lijepo je. Sam sebi organiziram vrijeme i obveze. Nakon mandata sam imao pravo na bijeli kruh i sa krajem 2015. godine sam otišao u mirovinu. U Tomislavgradu živim – priča nam Krajina.
Perica Jelečević je mandat ministra rada i socijalne politike okončao 2011. godine. Potom je bio delegat u Hrvatskom saboru.
- U posljednje tri godine sam u svojoj struci, medicini. Ravnatelj sam Kantonalne bolnice u Orašju. Politikom se bavim više informativno i drago mi je zbog toga. Ovo najbolje znam raditi. A politika je kao labirint. Radim kao doktor, kao kirurg – ističe Jelečević.
Neslavni razlozi ostanka „u žiži“
Neki od bivših ministara ostali su u žiži javnosti upravo zbog svog rada dok su bili u izvršnoj vlasti.
Milorad Bahilj, nekadašnji ministar trgovine, u oktobru prošle godine je prvostepeno osuđen na pet godina i deset mjeseci zatvora u slučaju protiv Jerke Ivankovića Lijanovića i drugih, zbog organiziranog kriminala, utaje poreza i pranja novca. Ivanković Lijanović, nekadašnji ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, prvostepeno je osuđen na 12 godina zatvora.
Desnica Radivojević, ministar trgovine od 2007. do 2011. godine, a potom prostornog uređenja, nedavno je uhapšen zbog sumnje da je posredovao u nezakonitoj dodjeli traktora. Njemu je 5. aprila određen jednomjesečni pritvor.
