Bosna i Hercegovina je 2005. godine zaključila prvi Individualni partnerski program (IPAP) s NATO-om, a riječ je o programu prema kojem jedna zemlja sarađuje sa Sjevernoatlantskim vojnim savezom izvan odbrambenih pitanja, odnosno na općem planu.

Nekadašnji predstavnik Bosne i Hercegovine pri NATO-u Alija Kožljak pojašnjava kako je to intenzivni oblik saradnje u kojem obično ostanu one države koje nemaju aspirantske ambicije. 

- Države koje imaju aspirantske ambicije, kao, naprimjer, Crna Gora, koja je u taj program ušla kada i Bosna i Hercegovina, ostala je u IPAP-u jedan dvogodišnji ciklus i nakon toga je odmah prešla u MAP. To znači da u IPAP-u zemlje koje imaju ambicije ostaju jedan, eventualno dva ciklusa i prelaze na najviši nivo saradnje s NATO-om koji se zove Akcioni plan za članstvo (MAP) – kazao je Kožljak u intervjuu za Avaz TV. 

On je naveo kako MAP priprema državu aspiranta za buduće članstvo, međutim, kako je istakao, ta priprema ne garantira državi da će postati članica Saveza.

- Može ostati u programu MAP-a i više godina, a da ne postane članica, kao, naprimjer, Makedonija. Ta zemlja je bila 20 godina u MAP-u i, evo, tek sad će postati članica NATO-a. S druge strane, IPAP znači saradnju s partnerima. Tu za primjer možemo navesti Srbiju, koja je dugogodišnji konzumer ovog programa i kroz koji se uistinu može razviti jedna intenzivna saradnja. Međutim, on ograničava tu saradnju na partnerski nivo – pojasnio je Kožljak.

On je naveo da je poređenje MAP-a s IPAP-om jednako poređenju televizije u boji s crno-bijelom.

- To je degradacija. Bosna i Hercegovina je kroz šest ciklusa IPAP-a to već prevazišla, ona je odavno spremna za MAP. Ako se uzme u obzir ovaj oružani segment, Bosna i Hercegovina ne da je spremna za MAP nego je spremna i za NATO članstvo – istakao je Kožljak.

Još jedan razlog zašto se BiH ne može vraćati nazad je Zakon o odbrani, koji je obavezao sve aktere u Bosni i Hercegovini da se kreću putem euroatlantskih integracija, u konkretnom slučaju NATO-a, napomenuo je Kožljak.

Praveći paralelu između saradnje BiH i NATO-a i Srbije i NATO-a, on je kazao da Srbija veoma intenzivno sarađuje i na političkom i na vojnom planu s NATO-om, iako je “deklarativno vojno neutralna”.

- Srbija s NATO-om intenzivno vrši razne vidove saradnje, uključujući vojne vježbe, uvježbavanja, obuku korištenja raznih fondova NATO-a, savjetovanja od NATO-a. Znači, NATO je svakodnevno prisutan u Srbiji. U Beogradu postoji i Ured za vezu s NATO-om. Vojni predstavnik Srbije s najvišim činom – generala, kontinuirano sjedi u sjedištu NATO-a u Briselu. Ta saradnja je u segmentima čak intenzivnija nego s Bosnom i Hercegovinom. Prema tome, to zavaravanje i praćenje puta Srbije je bacanje prašine u oči onima koji ne poznaju dovoljno to pitanje - zaključio je Kožljak.