Radost zbog obnove, svečanog čina otvaranja te prvog ramazana i Bajrama u obnovljenoj Aladža džamiji privremeno je potisnula osjećaj lične sreće i ponosa mladog imama u obnovljenoj fočanskoj ljepotici.  

Zeničanin Dženan ef. Krajišnik, nakon nekoliko godina provedenih u Foči, imenovan je za imama džamije koja predstavlja mnogo više od običnog vjerskog objekta.

Velika stvar

Osim o životu Aladže u prvom ramazanu nakon obnove i emocijama zbog prvog Bajrama, s Krajišnikom smo razgovarali i o značaju obnove Hasan Nazirove džamije za povratnike u ovaj dio BiH.

Šta za Vas znači imenovanje na dužnost prvog imama Aladža džamije, nakon njene ponovne gradnje?

- Kada sam dobio ponudu i donio odluku da dođem u Foču, nisam ni razmišljao o tome da ću nekad biti u mihrabu Aladža džamije, da ću predvoditi džemat, držati hutbe na džuma-namazu, biti imam ove džamije. Kako smo završavali gradnju i kako se približavao dan njenog otvaranja, tek tada sam postajao svjesniji veličine i značaja ovog mjesta, gdje sam došao, gdje trebam biti i živjeti. Svjestan sam da mi je pripala velika čast, ali mjesec prije otvorenja džamije radilo se od jutra do sutra, kako kažu. I danas je dinamično, tako da ću tek kada se sve slegne, kada ovo prođe, moći razumom obuhvatiti gdje sam ja ustvari.

Pretpostavljam da su prve čestitke stigle iz rodne Zenice.

- Svi su čestitali, naravno, jer ovo je velika stvar i za moju porodicu, rodbinu, prijatelje. Tamo su mi i babo i majka, moj mlađi brat, za njih je to veliko, pogotovo za majku, jer majke prema svom evladu gaje posebne osjećaje koje je teško opisati.

Najvažnije je da Aladža nije otvorena i ostavljena, već intenzivno živi i nakon otvaranja.

- Nevjerovatno je koliko Aladža privlači nas Bošnjake. Svaki trenutak tokom svečanog otvaranja bio je poseban, prvi ezan, prvi namaz... Na prvi sabah sutradan ujutro došli su momci iz Sarajeva i to me posebno dirnulo. Tokom ramazana svaku noć bila je puna vjernika iz raznih dijelova BiH. Svi se zajedno okupimo, iftarimo, prouči se zajednički zikr, klanjamo jaciju i teravih-namaz... taj osjećaj zaista je neopisiv. To je nešto što ulijeva nadu da će Aladža donijeti neka bolja i ljepša vremena.

Jeste li očekivali da će radost Fočaka i Podrinjaca željeti podijelit itoliko ljudi iz svih dijelova države?

- Mi smo očekivali posjete, ali ovo je iznad očekivanja. Posebno me se dojmilo što, iako je ramazan, ljudi poste, Aladža je posjećena i danju. Ljudi dolaze i na dnevne namaze, između namaza, jedna grupa ode, druga dođe. Dan nije prošao da je Aladža bila prazna. Imali smo ljude iz našeg Medžlisa, Muftijstva goraždanskog, ali i Sarajeva, Visokog, Vareša, Zenice, čak i iz Bosanskog Šamca i Nikšića ljudi su došli da s nama u Foči iftare.

U Aladža džamiji bit će organizirana centralna bajramska svečanost za područje Muftijstva goraždanskog, a u njenom kompleksu i bajramski prijem muftije goraždanskog. Vjerujete li da će Aladža biti ispunjena i nakon Bajrama?

- Vjerujem. Do nas je da radimo koliko je do nas, da uputimo dovu dragom Bogu da nam stanje popravi, a sve će doći ako Bog da. Vidjeli smo cijeli ramazan da je to tako. Kroz razgovore sa svim musafirima koji nas zijarete, koji se raspituju kakve će biti aktivnosti poslije Bajrama, jer ovdje imamo i jednu aščinicu u kompleksu Aladže gdje musafiri mogu doći, popiti kahvu, jesti i odmoriti se, vidim da će posjete biti nastavljene.

Sve ovo o čemu govorimo predstavlja našu radost zbog ponovne gradnje Aladže, ali šta mi danas možemo i trebamo uraditi da i ona bude sretna, da zaslužimo njenu ljepotu?

- Aladža bi možda trebala promijeniti našu percepciju prema pojedinim pitanjima, prema radu, životu. Da ne gledamo samo i u svemu šta ja imam od toga. Šta meni daje Islamska zajednica, šta mi daje država. Možda da to promijenimo i počnemo razmišljati na način kako mogu unaprijediti okolinu, kako mogu doprinijeti zajednici u kojoj živim, šta ja mogu dati da nam svima bude bolje. Kada tako počnemo razmišljati, kada to ponesemo iz Aladže, kada počnemo raditi na takav način, tek tada možemo očekivati veće promjene. Prvi korak može biti da ne dođemo Aladži ponovo za godinu-dvije, nego da je opet uskoro posjetimo i dovedemo još nekoga, da se upozna sa stanjem u Foči i istočnoj Bosni, da vidi ljepote ovog kraja i koliki trud ulažemo, a na kraju i da nam se priključi i pomogne u naporima da se stanje popravi.

Poruka svima

To svakako nisu poruke samo „običnom“ čovjeku, već i onima koji odlučuju i mogu mnogo više učiniti?

- Svaki je čovjek pred Bogom jednak, zavisno od njegove vjere i njegovog rada, ali ovo je svakako poruka svima – od običnog čovjeka do najvišeg funkcionera. Svako u granicama svojih mogućnosti, šta ja mogu doprinijeti da se stanje popravi. Neko može manje, a neko više, ali bitno je da damo ono što možemo dati.

Bošnjacima danas mnogo toga treba, ali kakvu poruku im šaljete iz Foče, iz mihraba Aladža džamije, u povodu velikog blagdana koji dočekujemo?

- Naravno, želio bih čestitati Bajram svim muslimanima u BiH i svijetu, Bajram šerif mubarek olsun. Znam da nam je potrebno mnogo stvari, ali izdvojio bih jednu. Da se manje vežemo uz negativne, a više za dobre stvari. Mnogo pričamo, ukazujemo na loše, naravno iz dobre namjere, ali kada se stalno izdvajaju loše stvari, onda one nekako uđu u ljude, pa ljudi u svemu što rade traže te negativnosti. Mislim da to trebamo promijeniti, jer u našem narodu ima dobra, velikog dobra i jako dobrih ljudi. Moja je poruka da promijenimo pogled na stvarnost, da pokušamo više govoriti o dobru, da ukazujemo na pozitivne primjere i širimo dobro, kako bismo počeli vjerovati u dobro i nametnuli pozitivno razmišljanje. Vijest o otvaranju Aladže obišla je svijet, dobro je što ni tokom obnove, ni tokom otvaranja nije bilo nijednog lošeg gesta ili incidenta, a da jeste, sigurno bi ta vijest mnogo više odjeknula. Tako i u čovjeku, ono negativno mnogo više odjekne nego dobro. To trebamo mijenjati, da u nama samima mnogo više odjekuje, da nam prirasta srcu, da uzmemo ono što je dobro. Dobro mora nadvladati ono što je loše. Samo tako možemo vjerovati i boriti se za bolje sutra.  

Nada povratnicima

Može li vraćanje simbola Foče na obalu Ćehotine vratiti barem dio prijeratnih stanovnika?

- Veliki je broj ljudi koji su odavde, rodom su Fočaci, a zbog svih stvari koje su prošli, zbog emocija koje nose sa sobom, nisu dolazili u svoj grad. Ali, po otvorenju Aladža džamije skupili su snage, stisnuli zube i došli. To je vrlo teško, vrlo emotivno za njih, ali i to je utjecaj Aladže. Povratnicima koji ovdje žive sve ovo, također, ulijeva nadu. Odjednom imaju veći broj ljudi koji ih posjećuju, zajedno s njima iftare i klanjaju, pa je i njima drugačije. To je osjećaj da nisu sami, odbačeni.