I evo opet slučajnog prolaznika. Zlatko Lagumdžija. Navratio na N1. Dao intervju. Kada ga je voditeljica Emela Burdžović pitala kako da ga najavi, jer puno je titula, profesor, nekadašnji lider SDP-a, osnivač novog pokreta SPD..., odgovorio joj je da je jedno sigurno.
Odlučio je da do kraja života bude student. Da uči. Ais! Naježismo se.
Sve zlo u tome bilo, ali nije.
Jedan čovjek mi je rekao...
Dao je profesor/student materijala za višeslojne, višestruke, dubinske analize kako to on gleda na razne pojave, političke prilike i kako bi on to sve glatko riješio. Šeretski on to. Kao. Nekome možda i jeste, ali o ukusima ne vrijedi raspravljati.
Elem, ide jedan od hajlajta:
- Danas mi je jedan prijatelj rekao (a barem pet puta je, kao, tajanstveno rekao „jedan čovjek mi kaže“): Kako se vremena mijenjaju, bogati. Nekad su potpredsjednici u SDP-u tebi bila dva Komšića, Ivo i Željko, a danas u SDP-u potpredsjednici Prlić i Boban. Dakle, stvari se očigledno mijenjaju u SDP-u.
Brutalno, profesore/studentu. Politički nekorektno. I bezobrazno. Da ne kažemo fašistoidno. Htjeli ste da je aluzija jasna, ali, bez namjere da glumim portparola SDP-a (SDP ih ima i previše), udarate ispod pojasa. Ovdje se radi o ljudskim slobodama i pravima.
Ivan Boban je mladi kadar SDP-a iz Gruda. Magistar je informacijskih tehnologija (IT) i magistar kliničke fizioterapije. Bio je vijećnik Općinskog vijeća Grude i predsjednik lokalnog SDP-a, i prvi je zastupnik SDP-a iz Gruda u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
Lana Prlić također je mladi kadar SDP-a, bila je član Foruma mladih SDP-a Mostar, članica GO stranke, trenutno je, kao i Boban, zastupnica u PDP-u FBiH.
Ona jeste nećakinja Jadranka Prlića, koja je nakon izricanja konačne presude zločincima samoproglašene Herceg-Bosne, kada je Prliću potvrđena kazna od 25 godina zatvora, kazala kako poštuje i uvažava presudu Haškog tribunala i da joj je od svega važnija budućnost naše zemlje koja će biti temeljena na pomirenju, poštovanju i izgradnji zajedničkih vrijednosti.
- Kao socijaldemokratkinja, duboko žalim za svakom žrtvom koja je patila zbog djelovanja „Herceg-Bosne“. Svojim političkim angažmanom godinama pokazujem kako vidim BiH, njenu prošlost, a za mene još bitniju budućnost u kojoj ćemo, prije svega, biti građani i građanke, komšije i susjedi, iznad i ispred svega ljudi - napisala je tada na svom Facebook profilu.
Skidanje glava i čekanje (zlo)djela
Slagali se s njom ili ne, bila nam simpatična ili ne, možda bismo prije „skidanja glava“ trebali sačekati da djevojka nešto kaže ili uradi što bismo mogli pripisati njenom (zlo)djelu, pa ako hoćete i prezimenu. Kao i Ivan. Do tada, neukusno. Zaista.
Eh, da. Spominjao je profesor/student/slučajni prolaznik pokušaje penetracije obavještajnih službi iz Srbije i Hrvatske i AID-a u redove SDP-a u njegovo vrijeme koje je on, navodno, odbio. Nije dozvolio penetriranje. Ali zato Nikšić i sadašnja postavka, kao, jeste.
Navodno, sad najmanje tri čovjeka iz SDP-a rade za obavještajne službe iz komšiluka i susjedstva pa ih zovu M3. Ne reče koji su. Čuva se profesor/student tužbi, ali baci bombu da se zakuha. Kaže, reći će kad mu zakucaju na vrata oni koji ga to mogu pitati.
U prolazu, u prolazu ...
Kad smo kod „slučajnog prolaznika“, sjetih se Akija Rahimovskog i pjesme „Parnog valjka“:
„Ja samog sebe ne bih nikad čekao, još bih manje samom sebi vjerovao, i nikada ti neću reći istinu, jer volim tvoju ruku na svom ramenu... Jer ja sam tu u prolazu. U prolazu, u prolazu, jednom nogom tu, drugom prema izlazu...“
