Situacija u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine "Pazarić" je katastrofalna, finansijski izvještaj je friziran, uputio sam tužbu SIPA-i, FUP-u i Tužilaštvu. Ovo su bile riječi novog direktora Zavoda u "Pazariću" Redžepa Salića iznesene na sjednici Parlamenta FBiH tokom rasprave o izvještajima o radu pet zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba, čime je digao veliku prašinu.

Krik za pomoć

- Ne mogu više šutjeti. Djeca i štićenici žive u lošim uvjetima, radnici rade u nemogućim uvjetima. Imenovan sam prije četiri mjeseca. Prvi dan sam zatekao neku nadogradnju u centru. Samo na jednoj zgradi ima 300.000 KM razlike. Niko ne zna za šta je planirana. Zgrade koje su rađene proteklih godina nemaju urbanističku i građevinsku dozvolu. Zgrada koja je napravljena prije dvije-tri godine, do donacije, raspada se, djeca žive u vlagi – apelirao je Salić.

Salić je naglasio da je reagirao emotivno i da svi njegove riječi trebaju shvatiti kao krik za pomoć. Dodao je da očekuje da se u rješavanje spomenutih problema uključne sve relevantne institucije pa i politički subjekti, ali pod jednim uslovom – da djecu ne koriste za popularizam.

Ekipa „Avaza“ jučer je imala ekskluzivno pravo da zaviri u Zavod, gdje smo se iz prve ruke uvjerili da u prostorijama navedene institucije vladaju katastrofalni uvjeti. Gladni, žedni i prljavi, ukratko bi se moglo opisati kako izgledaju štićenici. S nekoliko štićenika smo razgovarali, a jedan od njih, iako sramežljiv i preplašen, potvrdio nam je da su u proteklom periodu bili više gladni nego siti.

- Imali smo samo tri obroka i gotovo svaki je bio isti – jada nam se jedan štićenik.

Dok obilazimo nadograđane prostorije, koje još uvijek nisu završene, prilaze nam znatiželjni štićenici. Neki nam traže pola marke, neki cigaretu... Tuga! U tim prostorijama štićenici su već davno trebali živjeti, a zašto nije tako, niko nema adekvatan odgovor.

- Ja sumnjam i mislim da se ovdje dogodio kriminal. Sud i druge nadležne institucije neka rade svoj posao i donesu zaključak – poručuje Salić.

Uporedo prolazimo pored betonskih objekata, temelja čak i puta koji vodi na krov! Šta su zamislili zna samo dragi Bog.

Oronuli zidovi

Temelji, gdje je valjda trebao biti neki objekat, sada služe da se dva mala zeca igraju sa štićenicima. No, to nije sve. Pravi horor je usljedio kada smo otišli u jedan toalet, ako se može tako nazvati. Voda curi na sve strane – sa plafona, iz česme. U neformalnom razogovoru sa usposlenicima, saznajemo da je jednog štićenika stresla struja. Srećom, bez težih posljedica.

- Više u ovaj toalet ne smijemo slati djecu ni da peru zube – kaže naš sagovornik.

Osim navedenog, većina mašina za pranje veša je van funkcije, što otežava posao u održavanju higijene u Zavodu, koji broji trenutno oko 350 štićenika. Da oronuli i vlažni zidovi mogu plakati, zaplakali bi... Valjda će neko shvatiti da njima ne treba mnogo – redovan obrok, čista odjeća i krov nad glavom.

Tempirana bomba

Posebna je priča prostorija gdje se nalaze kotlovi za grijanje. Redžep Salić nam je kazao da nisu servisirani desetak godina.

- Niko im nije ni prišao. To je tempirana bomba. A ide grijna sezona. Situacija je alarmantna – kaže Salić.